Presuda kojom je izrečena doživotna robija udbaškoj vrhuški je u mnogočemu značajnija od presude generalima u Haagu; naime, cijeli je svijet znao da Hrvatska nije nastala na zločinu, ali nije cijeli svijet znao da je Jugoslavija izvlačila stotine milijardi kuna iz Hrvatske, ubijala njezine državljane i borce za slobodu, provodila srbovanje i srbizaciju nad nesrpskim stanovništvom, podupirala terorizam, poticala krijumčarenje i bila svojevrsno mafijaško središte.
Ova je presuda Perkoviću i Mustaču početak kraja udbaških struktura i dugo iščekivana pravda hrvatskoga naroda. Na stranu s činjenicom što nam lustraciju moraju provoditi Nijemci, no zadovoljština se nazire, a panika je zahvatila pravnog i ideološkog sljednika KPH, odnosno KPJ – Milanovićev SDP!
Zoran Milanović je šokiran. Sirota, zabezeknut i dezorijentiran, ne može vjerovati da su “ustaški” Nijemci osudili njegove šefove za ubojstvo. Naravno, u Jugoslaviji nitko nije odgovarao za ubojstva Hrvata, zato Milanoviću nije jasno kako je sve to moguće. Pa ipak, ako je Zoki toliko šokiran, zašto je mijenjao zakon kako bi spriječio izručenje svojih šefova? Čega se bojao? Njegova izjava ne odogovara njegovim potezima odprije nekoliko godina. I to treba ponavljati sve do izbora kad djelu zaboravljivih Hrvata napokon sine zašto je Zoran Milanović mijenjao zakon s ciljem neizručivanja udbaša, a sad je u šoku uslijed izrečene kazne? Presudom i današnjom vlastitom izjavom je Milanović izgubio izbore.
>>Milanović: Šokiran sam presudom i žalim što suđenje nije bilo u Hrvatskoj
Također se treba osvrnuti na klasičnu udbašku retoriku kojom se poslužio; naime, izbjegavajući komentirati doživotnu zatvorsku presudu osuđenom dvojcu, odmah se spomenuo Tuđmana i HDZ-a te povezao udbaše sa stvaranjem države. No, hrvatski je narod zaboravljiv, ali nije glup, i svi su svjesni činjenice da se bez udbaša nije mogla stvoriti država – tužno, ali istinito. Također, to treba povezati s činjenicom da se nakon Oluje, čiju ćemo 21. obljetnicu za par dana slaviti, nije provela lustracija, a tada je bila najbolja prilika za to. Nitko nije bez grijeha pa tako ni Tuđman. Njegova ideja pomirbe se pokazala dobrom u Domovinskom ratu a promašenom nakon rata. Stoga nije pretenciozno kazati da je ideja pomirbe umrla zajedno s njim, no novim je generacijama sada zadaća napraviti ono što Tuđman nije mogao (ili želio). Kako bilo, treba istaknuti da je SDP, a ne HDZ, pravni sljednik zločinačke jugoslavenske Partije, ma koliko bivših skojevaca i pionira imao danas u svojim redovima i da ova presuda dovodi u pitanje sam legitimitet te iste Partije kao političke opcije u demokratskom sustavu. Jugoslavija je bila zemlja pod vlašću masovnih ubojica i lopova, a sad je to potvrđeno i nepravomoćnom presudom. Tko god baštini jugoslavensko naslijeđe, baštini moral ubojica i kriminalaca, njihovu etiku i metodologiju, što se pokazalo točnim i četverogodišnjom tragičnom vladavinom Zorana Milanovića.
Milanović žali što suđenje nije obavljeno u Hrvatskoj. No, kako bi moglo biti obavljeno u Hrvatskoj, ako ondašnji državni odvjetnik, Mladen Bajić, nije našao elemenata za kazneni progon Mustača i Perkovića. Za neupućene, hrvatski je pravosudni sustav najbliži njemačkom, pa se postavlja pitanje kako Bajić nije našao elemenata za progon udbaša, a njemački je sud našao elemenata za doživotnu zatvorsku kaznu? Radi li se o teškom nepoznavanju prava (koje ne opravdava!) ili o nečem drugom?
Kako će se sljedeća hrvatska vlada postaviti spram ovoga, tek ćemo vidjeti. No, možemo sigurno ustvrditi da to ne će biti vlada Zorana Milanovića i SDP-a. Kako apslovirati činjenicu da je bivši premijer, u dosluhu s glavnim državnim odvjetnikom te cjelokupnim državnim aparatom pokušao zaštititi udbašku vrhušku i spriječiti njihovo izručenje? Tu ima dosta elemenata za nekoliko kaznenih djela, a vidjet ćemo, hoće li se po tomu postupati.
Mila Marušić bpz.ba
