Demokracija. Što je to? Predstavili su vam demokraciju kao nešto dobro Pa čovječe, Boga su nam razapeli u toj demokraciji..Istoj i identičnoj demokraciji kakvu imamo i danas. Manjina je izabrala. ‘Raspni ga, raspni ga, pusti nam Barabu’, vikali su. I Isus je razapet. Povijest se ponavlja. Opet ga razapinju. Manjine odlučuju. No ništa zato. I dalje kao pačići vičemo: Sloboda! Demokracija! Evo vam primjera demokracije. Lakrdijsko i smiješno suđenje koje je Isus gledao pred Poncijem Pilatom. Većina (od manjine) je vikala: Raspni ga! Pusti nam ubojicu ljudi, pusti nam Barabu! Raspni Boga, uzvisi lažnog proroka(zlo)! Ta gomila je izabrala demokratski ubiti Isusa Krista koji ništa nažao nije učinio, i pustiti ubojicu, lažnog proroka. O tome smo slušali na Cvjetnicu iz Evanđelja po Luki.
I povikaše svi uglas: ‘Smakni ovoga, a pusti nam Barabu!’ A taj bijaše bačen u tamnicu zbog neke pobune u gradu i ubojstva. Pilat im stoga ponovno progovori hoteći osloboditi Isusa. Ali oni vikahu: ‘Raspni, raspni ga!’ On im treći put reče: ‘Ta što je on zla učinio? Ne nađoh na njemu smrtne krivice. Kaznit ću ga dakle i pustiti.’ Ali oni navaljivahu iza glasa ištući da se razapne. I vika im bivala sve jača. Pilat presudi da im bude što ištu. Pusti onoga koji zbog pobune i ubojstva bijaše bačen u tamnicu, koga su iskali, a Isusa preda njima na volju. Ovo je naime, najbolji prikaz demokracije. Izbora koji je u svakom danu, u svakom trenutku na nama. Hoćemo li izabrati grijeh ili Boga. Hoćemo li izabrati Isusa ili se prikloniti lažnom kralju, ubojici ljudi, lažnom Mesiji. Izbor, to je demokracija. A Sotona je zavodnik, otac laži. Trudi se da čovjek odabere njega i da time nanovo razapne Isusa. I uspijeva mu. I danas prečesto izabiremo zlo ispred istine. Sudjelujemo u odobravanju zakona koji prolijevaju krv nevinih jer šutimo i bojimo se braniti dobro! I danas je, baš kao i prije 2 tisuće godina izbor na čovjeku i on opet nanovo razapinje Isusa.
To je potvrdio i monsinjor Charles Pope, rekavši da se izbor, koji su ljudi Isusova vremena imali na raspolaganju, a koji je razapeo Krista, provlači kroz sva ova stoljeća.
’Ovo vrijedi i danas kao što je vrijedilo kroz stoljeća. Sotona, otac laži, i dalje stvara lažne mesije koji nude lažna obećanja. Naravno, njihova obećanja nisu obične izravne laži, zato što se one ne prodaju tako lako i Sotona to zna. Umjesto toga, lažne mesije iznose poluistine ili obećanja koja nude privremeno olakšanje (umjesto trajnog ozdravljenja); Oni obećavaju brza rješenja, a ne dublje i trajno pokajanje.
Političko oslobođenje i gospodarski prosperitet imaju svoje mjesto. No, grešna nacija ne može u konačnici prevladati. Doista, blagostanje i moć samo dodatno kvare grešnu osobu ili naciju. Samo pouzdan, skroman hoda s Bogom uz pripadajuće vrline i svladavanje grešnih nagona može donijeti trajan mir.
Ipak, napasti da padnemo na lažnog mesiju i utopijske sheme traju i danas. I tako i dalje čujemo povike mnoštva u publici: “Daj nam Barabu” ili “Daj nam znanost” ili “Daj nam novu politiku”, ili “Daj nam obrazovanje.” Daj nam sve osim Isusa; On treba otići,’ piše monsinjor na svome blogu pokušavajući objasniti da su Barabe svuda oko nas. Sve to želi ubiti Isusa. I znanost, i obrazovanje i ideologija i filozofija i politika. Svi oni traže da se izabere njih ali pod uvjetom da se razapne Krist. A sve to, piše monsinjor, može nam privremeno olakšati život ali nas ne može spasiti. Ne može nam filozofija dati novi život, ne može nam dati vječnost. Sve su to đavolske naprave kojima on okupira mozgove ljudi, skreće ima pažnju s vječnog života. Ne, obrazovanje ništa ne vrijedi na nebu ako razapinjemo Isusa. Ni sve tajne svijeta, ni sve knjige planeta ne mogu nadomjestiti ono što daje Krist. To je vječnost.
Monsinjor Pope, tako dalje piše: Znanost, možeš li me spasiti? Ne, ne mogu te spasiti. Mogu vam reći koliko je daleko Zemlja od Sunca. Mogu vam reći kako rakete lete do svemira. Mogu vam reći tajne atoma. Ali ne mogu vam reći kako se popeti na nebo, ili zašto si stvoren, ili zašto nešto uopće postoji. Mogu vam reći ponešto o “što”se događa, ali ne i “zašto.” Ali ne mogu te spasiti. Filozofijo, možeš li me spasiti? Ne, ne mogu te spasiti. Mogu vam govoriti o najvećim idejama i razmišljanjima najvećih mislilaca. Ali te ne mogu spasiti.
Obrazovanje, možeš li me spasiti? Ne, ne mogu te spasiti. Mogu te učiniti pametnim. Ali te ne mogu učiniti mudrim. A ne mogu te spasiti. Kulturo, možeš li me spasiti? Ne, ne mogu te spasiti. Ja mogu učiniti svijet ljepšim i zabavnijim mjestom iz kojeg se ide u pakao. Ali te ne mogu spasiti. Ekonomijo, možeš li me spasiti? Ne, ne mogu te spasiti. Mogu vas obogatiti, ali ne bogatstvom koje je važno Bogu. Ne mogu vas činiti dovoljno bogatima da bi kupili svoje spasenje. Ne mogu te spasiti. Politiko, možeš li me spasiti? Ne, ne mogu te spasiti. Mogu vam dati moć i pristup svjetovnoj vlasti. Mogu vam obećati utopiju, ali ne mogu je ostvariti. Ne mogu te spasiti.
Zabavo, možeš li me spasiti? Ne, ne mogu te spasiti. Mogu vas opskrbiti s privremenim diverzijama, pa čak i hipnotizirati vas za trenutak. Ali ja se bavim maštom i snovima, a ne stvarnošću. Ne mogu vam priuštiti sretne završetke koje opisujem. Ne mogu te spasiti. Da, Sotona nam daje na izbor mnoge Barabe, mnoge krive izbore, mnoge ideologije a velik broj ljudi i dalje pada na njegov mamac.
Nevjerojatno, ali fore stare tisućama godina još uvijek prolaze. Baš smo naivci. Naivci koje bi to moglo stajati vječnog života.