Vukovi HercegBosne su se promijenili, agresivniji su, znatno krupniji, i ima ih već previše…
“To nije naÅ¡ starinski vuk, ni po dlaki ni po graÄ‘ini po  kobi. Ne pamti se kad je vuk ovde iÅ¡a blizu Äovika, i kad je dolazio do kuća, ovi su skroz divlje zvijeri, pitaj tamo u Begića, ispod grada, doli su paÅ¡Äad istrgli iz lanaca i pred kućama ih izili. Ovi vukovi se kote ko ludi, agresivni su i ne boje se nikoga,  nije to naÅ¡a stara vuÄja raca viÅ¡e nikako, i ko zna odakle je to doÅ¡lo, ne boje se ovi ni krupne stoke ni insana, sve nam izidoÅ¡e. Odavno nije ubijen vuk koji liÄi na onog naÅ¡eg omanjeg sivkastog. Prije nedilju dana Äoviku poklalo stado ovaca eno u Å irokom konje napadaju, i Å¡ta će ti ljudi, sad, oni su bez svega ostali? ÄŒuj kaže zaÅ¡titi, Å¡ta ćeÅ¡ zaÅ¡titi Boga ti draga, Å¡ta, oćemo Äekat da nam dicu poÄmu nosit. Ovi u Hrvatskoj plaÄu, ne smiju im niÅ¡ta nego ih tirat, pucaju oko njih jer ih ne smiju ubijat, i Å¡ta će živina ko da oni granice poznaju i priznaju, nego eto ih lipo amo k nama†– govori nam jedan od PosuÅ¡ana, lovac koji je juÄer komentirao odstrijel Äetiri vuka,dva mužjaka ženke i jednog mladog vuka  na VuÄipolju u mjestu Zavraci kad je vidio slike koje su lovci objavili na facebooku.
U LovaÄkom Savezu HercegBosne govore nam kako u suradnji s ostalim savezima u državi dogovaraju novi pravilnik o lovu na vuka, kojim bi se broj vukova u zemlji stavio pod kontrolu budući da postaju opaka neman koja ulazi u sela i u gradove. Nekada ih je bilo u cijeloj BIH manje od 600 i bili su u stalnom opadanju. Danas , procjenjuju u ovom savezu ima ih daleko viÅ¡e a ovaj vuk je vrsta koja ima progresivnu invaziju.
SliÄnog su stava i u druga dva lovaÄka saveza a Å¡tete koje Äine vukovi po Bosni i  Srpskoj sliÄne su ako ne i veće.
U Hrvatskoj postoji zakon koji strogo kažnjava odstrijel vuka. Ljudi u strahu od njih primjenjuju razne metode kako bi ih ustraÅ¡ili i potjerali daleko od naselja. MeÄ‘utim procjene su da vuk koji danas nastanjuje ove krajeve dinarskog masiva nije doÅ¡ao iz Hrvatske nego s istoka,  predjela Transilvanije u Rumunjskoj. Kada, to nitko toÄno ne zna no na granicama se nisu registrirali. TamoÅ¡nji vukovi u narodu uÅ¡li su u priÄe i pjesme kao simboli zla, sile i neÄastivog a o njima postoji bezbroj legendi.
Vukovi juÄer odstrijeljeni u Zavracima , podno VuÄipolja
Odnos Äovjeka prema vuku
Poštovanje
Veliki broj naroda koji su živjeli od lova su u vuku vidjeli ravnopravnog ili Äak nadmoćnog konkurenta Äijoj su se spretnosti i izdržljivosti divili i Å¡tovali ih. Imena koja su Äesta u sjevernojEuropi a potjeÄu od naziva “vuk†(Wolf, Wolfgang, Wolfhard) podsjećaju na Å¡tovanje vuka prisutno u kulturama naroda lovaca. Osim toga, smatralo se da odreÄ‘eni dijelovi vuÄjeg tijela imaju i ljekovita svojstva.
Vuk kao Äovjekov neprijatelj
Nasuprot navedenom, u tzv. sjedilaÄkim kulturama se vuk smatrao neprijateljem koji ubija korisne životinje. Od srednjeg vijeka pa sve do ranog razdoblja novog vremena je odnosÄovjeka prema vuku bivao sve viÅ¡e odreÄ‘en strahovima i demoniziranjem vukova. Snažno Å¡irenje naselja i poljoprivrednih povrÅ¡ina i držanje stoke na otvorenom, kao i naroÄito, sve do19. stoljeća raÅ¡irena, Å¡umska ispaÅ¡a goveda, ovaca, svinja i konja, dovodila je do velikih gubitaka tih životinja od vukova. Iako su sigurno mnoga izviješća o gubitcima bila neumjereno pretjerana, a dio gubitaka su sigurno izazvali i psi-skitnice, stvarni gubitci kod takvog naÄina stoÄarenja su za seljake bili znaÄajni. Ovoj prehrambenoj konkurenciji izmeÄ‘u Äovjeka i vuka, ubrzo se pridružila i konkurencija u lovu.
Ovakav odnos prema vuku doveo je u zapadnoj i srednjoj Europi do besprimjernih progona, Äiji cilj je bio, neovisno o mogućim posljedicama, potpuno istrijebljenje vukova. Vuk je tako, izmeÄ‘u ostalog, istrijebljen u Velikoj Britaniji (zadnji vuk ubijen 1743.), Danskoj (1772) i NjemaÄkoj (1904). U južnoj i istoÄnoj Europi je postojala puno veća tolerancija prema vuku (kao i drugim velikim zvijerima). I tu su, nakon znaÄajnijih Å¡teta, organizirani progoni vukova, ali njihov cilj nikada nije bio uniÅ¡tenje cijele populacije.
Napadi na Äovjeka
Dok su gubici stoke koji se pripisuju vukovina nesporni, napadi na Äovjeka nikada nisu dokazani. Sigurni dokazi da je zdravi vuk napao Äovjeka nikada nisu podastrti, niti u sjevernoj Americi, niti u Europi.
Podvrste
- Canis lupus albus Kerr, 1792 – Tundra Wolf
- Canis lupus alces Goldman, 1941 – Kenai Peninsula Wolf â€
- Canis lupus arabs Pocock, 1934 – Arabian Wolf
- Canis lupus arctos (Pocock, 1935) – North American Arctic Wolf
- Canis lupus baileyi (Nelson & Goldman, 1929) – Mexican Gray Wolf
- Canis lupus beothucus G.M. Allen & Barbour, 1937 – Newfoundland Wolf â€
- Canis lupus bernardi Anderson, 1943 – Bernard’s Wolf â€
- Canis lupus campestris Dwigubski, 1804 – Steppe Wolf
- Canis lupus chanco Gray, 1863 – Mongolian Wolf
- Canis lupus columbianus Goldman, 1941 – British Columbia Wolf
- Canis lupus crassodon Hall, 1932 – Vancouver Island Wolf
- Canis lupus deitanus Cabrera, 1907 – South-eastern Spanish Wolf â€
- Canis lupus dingo Meyer, 1793 – Dingo
- Canis lupus fuscus Richardson, 1839 – Cascade Mountains Wolf â€
- Canis lupus griseoalbus Baird, 1858 – Manitoba Wolf â€
- Canis lupus hallstromi Troughton, 1958 – New Guinea Singing Dog
- Canis lupus hattai Kishida, 1931 – Hokkaido Wolf â€
- Canis lupus hodophilax Temminck, 1839 – Honshu Wolf Singing â€
- Canis lupus hudsonicus Goldman, 1941 – Hudson Wolf
- Canis lupus irremotus Goldman, 1937 – Northern Rocky Mountains Wolf
- Canis lupus labradorius Goldman, 1937 – Labrador Wolf
- Canis lupus ligoni Goldman, 1937 – Alexander Archipelago Wolf
- Canis lupus lupus Linnaeus, 1758 – Gray Wolf
- Canis lupus lycaon Schreber, 1775 – Eastern Timber Wolf
- Canis lupus mackenzii Anderson, 1943 – Mackenzie Tundra Wolf
- Canis lupus manningi Anderson, 1943 – Baffin Island Wolf
- Canis lupus minor (Ogerien, 1863) â€
- Canis lupus mogollonensis Goldman, 1937 – Mogollon Mountain Wolf â€
- Canis lupus monstrabilis Goldman, 1937 – Texas Wolf â€
- Canis lupus mosbachensis â€
- Canis lupus nubilus Say, 1823 – Southern Gray Wolf
- Canis lupus occidentalis Richardson, 1829 – Northern Gray Wolf
- Canis lupus orion Pocock, 1935 – Greenland Wolf
- Canis lupus pallipes Sykes, 1831 – Indian Wolf
- Canis lupus pambasileus Elliot, 1905 – Alaska Wolf
- Canis lupus signatus Cabrera, 1907 – Iberian Wolf
- Canis lupus tundrarum Miller, 1912 – Alaskan Tundra Wolf
- Canis lupus youngi Goldman, 1937 – Southern Rocky Mountains Wolf â€
- Canis lupus familiaris Linnaeus, 1758 Vernakilarni nazivi: Dog
Ugroženost i zaštita
U vrijeme kad je vuk u velikim dijelovima Europe bio već iskorijenjen(19. stoljeće), živio je u Mađarskoj, Galiciji, Hrvatskoj, Sloveniji, Bosni, Srbiji, Rumunjskoj, Poljskoj, Rusiji iSkandinaviji.
U velikim dijelovima svijeta gdje (joÅ¡) živi, vukove i danas aktivno progone. MeÄ‘utim, sve viÅ¡e se jaÄa spoznaja, da vuk ne predstavlja opasnost ni za Äovjeka niti za poljoprivredu. Prihvaća se spoznaja, da u okviru zaÅ¡tite okoliÅ¡atreba zaÅ¡tititi i vuka kao dobrodoÅ¡li sastavni dio faune.
U Europi je vuk zaštićen s tri međudržavna dogovora:
- Washingtonskim sporazumom o zaštiti vrsta (CITES, Convention on International Trade in Endangered Species of Wild Fauna and Flora)
- Bernskom konvencijom i
- FFH-smjernicama (Fauna-Flora-Habitat-Richtlinie).
Sva tri dokumenta predviÄ‘aju zaÅ¡titu i zabranu trgovine živim vukovima kao i dijelovima njihovog tijela, kao i zaÅ¡titu njihove životne sredine te sadrže i obavezu da zemlje koje su potpisnici na odgovarajući naÄin to pitanje rijeÅ¡e i svojim nacionalnim zakonodavstvom. bpz.ba