Inicijativa hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović da se izmjenama revidiranog Daytonskog sporazuma, osigura institucionalna ravnopravnost Hrvata s druga dva naroda u BiH pokrenuta na najvišoj razini u Bruxellesu, kroz razgovor s prvim čovjekom Europske komisije Jean-Claudeom Junckerom dolazi u pravom trenutku, s obzirom na okolnosti i u BiH, a i u Hrvatskoj. Zašto?
Nakon završetka lokalnih izbora u BiH, a prije izborne 2018. pred Bosnom i Hercegovinom je nešto više od godinu dana, taman dovoljno, da se izbori za status kandidata za članstvo u Europskoj uniji. Da bi dosegla taj cilj, oko kojeg postoji opća suglasnost, morat će provesti presudu Europskog suda u Strazbourgu u predmetu Sejdić- Finci. To znači osigurati pripadnicima nacionalnih manjina pravo kandidiranja za Predsjedništvo BiH i domove naroda na federalnoj i državnoj razini, a to neće biti moguće, iako neki u Sarajevu na tome insistiraju, bez istovremenog osiguranja institucionalnog mehanizma da i Hrvati kao Ustavom definirani suveren i ravnopravan narod mogu izabrati svog predstavnika u Predsjedništvo BiH i isključivo svoje predstavnike u hrvatske klubove domova naroda. Nakon što su sprovedene neke ekonomske reforme i postignuta suglasnost o pravcima tih reformi, te ključnim infrastrukturnim pitanjima, kao što je ubrzana izgradnja autoceste na Koridoru 5 C, izgradnja brzih i modernzacija magistralnih cesta, te energetskim projektima, prečeg zadatka pred Bosnom i Hercegovinom sada nema.
Ustavna i moralna obveza zagreba
Hrvatska je, pak, obvezna Hrvatima u BiH pomoći povratiti velikim djelom izgubljeni suverenitet ne samo jer je to njena ustavna dužnost, već i moralni imperativ, kako bi se iskupila za grijehe počinjene početkom stoljeća, u vrijeme vladavine Mesića i Račana kada je prešutno dozvolila reviziju Daytonskog sporazuma na štetu Hrvata u BiH.
Kako bi ostvarila svoje vanjskopolitičke ciljeve-članstvo u EU i NATO Zagreb je tada pristajao na intervencije visokih predstavnika Petritscha i Ashdowna u daytonski Ustav, kojima su jačani unitaristički elementi, a slabljena konstitutivnost Hrvata.
Ističući kako ekonomske i socijalne reforme nisu dovolje, već treba mjenjati i političke odnose u BiH, na tu činjenicu Grabar Kitarović skrenula je pozornost i predsjedniku Europske komsije Jean-Claud Junckeru.
“Osobno držim da je Daytonski sproazum i ovako i onako već izmijenjen. Brojnim amandmanima na Ustav BiH odmaknuli smo se od tog Daytona. Nužno je sad potrebno usredotočiti se na to što se dogodilo i koliko su ti amandmani utjecali na eroziju upravo konstitutivne jednakosti triju naroda u BiH jer, ponavljam, BiH je specifična država. U njoj nisu jednaki samo svi građani, nego i tri konstitutivna naroda. Barem bi trebali biti”, upozorila je Grabar Kitarović.
Suštinska promijena pozicije Hrvatske
Pozicija Hrvatske, kao članica EU i NATO- a, sada je, potvrdila je to predsjednica RH, suštinski drugačija u odnosu na razdoblje kada je pristajala ispunjavati sve ono što su Bruxelles i Washington od nje tražili da bi se priključila euroatlanskim savezima, za što su ceh najčešće plaćali bh Hrvati.
Kao što ranije nije mogla, sada itekako može uvjetovati napredak BiH na europskom putu i prema članstvu u Sjevernoatlanskom savezu provedbom reformi ustava i izbornog zakona kako bi Hrvati ponovo postali ravnopravan politički narod u BiH. Uspostava te ravnoteže triju konstitutivnih elemenata BiH ne samo da jača stabilnost i funkcionalnst BiH, već i politički utjecaj službenog Zagreba u odnosu na Beograd, što nije nevažno s aspekta partikularnih interesa Hrvatske.
Drugo, vlast u Hrvatskoj, u odnosu na razdoblje kohabitacije, kada je predsjednica „išla šumom, a SDP-ova vlada drumom“ pa i u vanjskoj politici, sada, nakon što za koji dan bude izabrana nova, desna vlada Andreja Plenkovića, djelovat će sinergijski, usklađeno, o čemu svjedoče izjave novog hrvatskog premijera da će funkcionalnost Bosne i Hercegovine i osiguranje ravnopravnosti Hrvata u njoj biti vanjskopolitički prioritet „Banskih dvora“.
Sinergija Banskih dvora i Pantovčaka
Ima li se na umu Plenkovićeva uloga, kao i drugih hrvatskih eurozastupnika, uključujući i budućeg šefa hrvatske diplomacije Davora Ivu Stiera u donošenju Rezolucije Europskog parlamenta o BiH, kojom se zahtijeva preustroj zemlje na načelima federalizma i legitimnog političkog predstavljanja konstitutivnih naroda, jasno je kako se narednih mjeseci može očekivati snažan angažman Hrvatske i lobiranje ne samo u Bruxellesu, već i Washingtonu da se isprave institucionalne nepravde nanesene najmalobrojnijem narodu u BiH.
Treba imati na umu i da ova inicijativa dolazi nakon što je, na lokalnim izborima, HDZ BiH, kao sestrinska stranka Plenkovićevog i Grabar Kitarovićevog HDZ-a dodatno ojačao svoj politički legitimitet plebiscitarnom potporom hrvatskih birača, ali i njegov bošnjački partner- Stranka demokratske akcije izvrsnim izbornim rezultatom, a oslabila politička moć radikalnih unitarista – SDP-a i DF-a.
Izetbegovićeva iskrenost na testu
Lider SDA Bakir Izetbegović u više je navrata nagovještavao kako želi da Hrvati budu ravnopravni u BiH, da mogu izabrati svog člana Predsjedništva. Njegova iskrenost uskoro će biti testirana. Pri tom ne treba zaboraviti kako u politici voljnosti bez neke vrste prisile nema. A ta prisila mogla bi se pojaviti ukoliko Ustavni sud BiH, a neoborivi pravni argumenti za to postoje, do kraja godine, kako se procjenjuje, ukine odredbe Izbornog zakona BiH, koje su omogućavale da Bošnjaci izaberu trećinu hrvatskih delegata u federalni dom naroda, i preko njih majoriziraju Hrvate u izboru federalne izvršne vlasti. Ukoliko se to dogodi, SDA i SBB, uz dodatan pritisak Bruxellesa, od kojeg je očekivati da prihvati inicijativu i stavove svoje članice, bez čijeg pristanka BiH ne može prema Europi, neće imati mogućnost uzmaka.
Ne treba zaboraviti kako, u budućim pregovorima o ustavnoj i izbornoj reformi u BiH, treba otkloniti ne samo mogućnost majorizacije Hrvata u izboru i odlučivanju federalne izvršne vlasti i hrvatskog predstavnika u Predsjedništvu BiH, već i Vijeća ministara BiH, koje je, opet intervencijama visokih predstavnka, moguće izabrati bez suglasnosti Doma naroda Parlamenta BiH, odnosno bez političke volje Hrvata.