Na velikoj sceni će nastaviti do besvijesti uhićivati i oslobađati Sanadera, Bandića, Mamića, eventualno će se iznaći neka nova poznata faca, carevat će Bajić i Cvitan, Sindičić će uz pomoć riječkih sudaca nastaviti pucati u Štedula, a Stanimirović ranjavati Glogoškog i pokojnog Stjepana Radića.
Grčić prije zajedničkih razgovara u prostorijama Mosta izjavljuje kako je njihovo očekivanje da se nastave procesi i politike njihove vlade.
HDZ-ovci poručuju da su za zajedništvo i otvoreni za razgovore.
Most odavno inzistira na zajedništvu i na promjenama, pardon, reformama.
Pri tome televizijski ekran ispunjava slika dolazećih bivših ministra, na čelu s Grčićem. Umjesto da ih Hrvatska gleda s leđa, kako odlaze, dolaze prema nama Grčić, Hajdaš Dončić, Maras s kapom, Opačić i Bauk.
Prvo što čovjeku padne na pamet slušajući te izjave i gledajući slike je da nas ti ljudi svjesno i ciljano zafrkavaju, uvjereni da je njihova zafrkancija duhovita i da narod bez nje ne može nikako živjeti. Kao da je uskrsnuo Feral, samo ovaj put bez medijske krinke, koga su ljudi, iako neukusna do boli, čitali likujući kad bi se dohvatli „njihovoga“, a jaučući kad bi se dohvatili „našega“. Sa skrivenom agendom da se čereči sve tuđe i ponekog redikula sa svoje strane radi privida poštenja.
Smojin rukopis.
Podsjećam, SDP i njegova koalicija nisu dobili pozitivnu ocjenu hrvatskoga naroda. Samim tim što nisu mogli formirati novu vladu bez onih koji su im dali negativnu ocjenu, pali su razred. Na kraju školske godine nitko ne prelazi u viši razred s negativnim ocjenama, a oni su formalno pali iz više od dvije trećine predmeta.
A bez vlasti u kojoj oni neće sjediti nikada se neće saznati ocjena onoga što se u školi zove vladanje.
Kamo ovo vodi?
Posve je nebitno što će danas, sutra, u nedjelju ili ponedejeljak pregovarači zaključiti ili reći, ako na koncu sastave zajedničku vladu.
Kako stvari stoje, pravac ovih pregovora je pod svaku cijenu održavanje postojećeg poretka moći, vlasti, utjecaja i upravljanja hrvatskim društvom. Zajednička vlada znači to i ništa drugo. Svaka zajednička vlada i državna vlast pri ovakvim radikalnim suprotnostima u zemlji, pri čemu ne mislim na političke oligarhije, već na suprotnosti koje razaraju esenciju hrvatskoga društva i naroda,u cjelini je kao obrambeni refleks volova koji se međusobno do krvi izbodu za livadu ili prvenstvo parenja, a kad im zaprijete vukovi, zbiju se u grupu, isture rogove i zajednički bodu.
A vukovi su ovdje – Hrvati.
Ove pregovore i njihov scenarij kao da je pisao Smoje pa ostavio kod odvjetnika, svjestan da će njegovi učenici jednog dana zatrebati odgovore na ključna pitanja, kako bi ostvarili njegovu viziju društva.
Pregovarači me podsjećaju na utorkaše Tomića, Pavičića i Dežulovića, koji su stvorili legendu od sastajanja utorkom u nekom bircu pri čemu cijelu večer loču i vrijeđaju se do iznemoglosti.
Pa do novoga utorka nastave bratski raditi za istog gazdu i njegove ciljeve.
Upravo na to me sve više podsjećaju uvrede, mržnja, sukobi, prijetnje i cijeli folklor posljednjih dana i godina. Uvrede i oštre riječi služe da ispušu ventile zapaljenih izbornika, koji poskakuju od sreće gledajući kako „naš“ sređuje „njihovoga“ i obratno, nakon čega naši i njihovi odlaze ruku pod ruku u ime ozbiljnosti i interesa istih tih fejsbukovaca – vladati.
Dok se fejsbukovci virtualno kolju.
Zajednička vlada je isključivo javna potvrda o definiranom procesu formirane političke, poslovne, financijsko – medijske oligarhije, kojoj ne pada na pamet dopustiti bilo kome dodirnuti njihove ostvarene pozicije i interese.
Ako se formira zajednička vlada bivše vlasti i opozicije jedino što će biti sigurno je da nitko u tim krugovima neće odgovarati ni za što što je uradio ranije, država će biti uškopljena i vježbat će strogoću na neposlušnima, sitnim žicarima, slabo umreženim lupežima i medijima koji nisu pod kontrolom neke od srodnih grupacija vlasti.
Na velikoj sceni će nastaviti do besvijesti uhićivati i oslobađati Sanadera, Bandića, Mamića, eventualno će se iznaći neka nova poznata faca, carevat će Bajić i Cvitan, Sindičić će uz pomoć riječkih sudaca nastaviti pucati u Štedula, a Stanimirović ranjavati Glogoškog i pokojnog Stjepana Radića.
Stvaranje zajedničke vlade je u situaciji kad nema drugoga izlaza, prihvatljivo Milanoviću, jer će se riješiti dvije gadne nevolje. Prvo, neće ispasti gubitnik pa će nastaviti drmati SDP-om i drugo, može mirno spavati i on i svi ljudi koji su s njim radili što su radili tijekom četiri godine. Ako se formira zajednička vlada Karamarko neće ispasti gubitnik, zadržat će vlast u HDZ-u, nastavit će eutanazirati nacionalnu Hrvatsku, gazde će biti zadovoljne, a imat će jasle za najesti i napojiti dovoljan broj ljudi za održavanje iluzije.
Most je i onako privremen, pri čemu valja istaći da bi formiranjem vladajućega zajedništva Petrov dobio javnu satisfakciju, a njegovi suradnici ne bi ostali bez izbornoga plijena. Problem je u tome što je Petrov na temelju svega što znam o njemu, želio hrvatsko zajedništvo, a ovo će biti – isključivo zajedništvo političke oligarhije, koja se uspjela potpuno konstituirati kao jedini razlog i svrha postojanja samostalne države.
I, čiča miča, gotova priča.
Jesu li lideri opozicijskih lista i koalicija na prošlim izborima svjesni da je zajednička vlada s Milanovićem i Pusić, upravo ovo što sam napisao?
