Šest dana nakon što je to učinila Diana Zelenika i HDZ 1990, kandidaturu za hrvatskog člana Predsjedništva BiH najavio je i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović. 
Dovoljno je vidjet “SLIKE KANDIDATA”i Odmah ceš Glasovat za Čovića” tako razmišlja svaki normalan Hrvat A neki “mladi političari koji su po prirodi “PRINCIPIJELNI”jer nemaju stava “NADOĆE” mladi su taki je bio i novinar Blaško Raguž na početku karijere a vidite ga sad “SAM RAZMIŠLJA” I DAJE BEZ UVJETNU POTPORU HDZ -u i HNS-u bpz.ba (SAD ČITAJTE STA DRUGI PIŠU )”
Nakon sjednice predsjedništva ove stranke u Vitezu, priopćeno je kako je Čović jednoglasno izabrani kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva BiH.
U izjavi za Dnevnik.ba Čovićevu kandidaturu je podržao Mario Karamatić:
“Gospodin Čović je do sada jedini hrvatski kandidat za člana Predsjedništva te kao takav ima moju potporu. Komšić, Zelenika i Falatar su bošnjački kandidati za hrvatskog člana predsjedništva te ciljano idu na to da dobiju dominantno bošnjačke glasove te su iz tog razloga meni osobno neprihvatljivi”, rekao je za Dnevnik.ba Mario Karamatić.
Hrvatska zvona neutralna
U udruzi Hrvatska zvona koja se u posljednje vrijeme u hrvatskoj javnosti u BiH etablira kao svojevrsna oporba koja će podržati liste Hrvatske republikanske stranke, neutralni su po pitanju kandidatura za hrvatskog člana bh. Predsjedništva, a sami se neće natjecati za tu poziciju.
U izjavi za Dnevnik.ba Darko Kvesić je kazao da oni neće podržati nijednog kandidata:
“Budući da Hrvatska zvona podržavaju listu HRS-a, naš stav o kandidatima za člana Predsjedništva je isti kao i njihov”, rekao je Darko Kvesić, jedan od utemeljitelja ove udruge.
Podsjetimo, stav HRS-a o izborima za hrvatskog člana Predsjedništva je neutralan. Sami su naveli kako neće nikog podržati, a ono što podržavaju jest načelo legitimnosti, kako u izborima za Predsjedništvo, tako i na svim ostalim razinama.
Zanimljiva borba i koncepti
Budući da se za poziciju hrvatskog člana Predsjedništva BiH natječe četvero kandidata, bit će zanimljivo promatrati ovu borbu i koncepte koje kandidati nude.
Najviše šanse za pobjedu unutar hrvatskog korpusa ima Dragan Čović obzirom na jaku stranačku infrstrukturu i činjenicu da je HDZ BiH u posljednje četiri godine u vlasti na svim razinama. Da Čović dvoji oko svoje pobjede, poslao bi u utrku nekog drugog kandidata jer on jednostavno ne gubi izbore. Ako se podsjetimo izbora za člana Predsjedništva 2006. i 2010. znamo da su tada izgubli Ivo Miro Jović i Borjana Krišto.
Devedesetkin koncept
Diana Zelenika iz HDZ-a 1990 omiljena je u bošnjačkim medijima i svi su senzacionalistički izvještavali o njenoj kandidaturi. Zelenika osobno i njena stranka se možda i ne nadaju glasovima bošnjačkih birača, no bošnjačko-sarajevski medijski i politički mainstream ih gura na taj teren i bit će zanimljivo vidjeti kako će se iskoprcati iz tog ‘zagrljaja’.
Ukoliko jasno i nedvosmisleno poruče da odbijaju glasove koje je svojevremeno dobio Željko Komšić, Zelenika i Devedesetka možda i ostvare neki značajniji rezultat. Ipak, za sada ta pobjeda isključivo u hrvatskom biračkom tijelu djeluje nerealno.
Falatar i Komšić – dvije krajnosti
Boriša Falatar i Željko Komšić su dvije krajnosti, no za Hrvate bi mogli biti jednako pogubni. Naša stranka elitistička je stranka navezana uglavnom na bošnjačku populaciju, no za razliku od Željka Komšića i DF-a uljuđena i pristojna opcija koja se ne libi propitivati neke dominantne narative iz vlastitog okruženja, poput dolaska Erdogana u Sarajevo.
Obzirom da će se izborna utrka voditi po starim pravilima i trenutnom izbornom zakonu, pobjeda Falatara bio bi blaži oblik slučaja Komšić.
Ima li života poslije izbora?
Za Hrvate stvari djeluju poprilično jednostavno, besadržajno i dosadno. Zbog (opravdanog) straha izbori će biti tko zna koji sudbonosni po redu, dok će poltičke ‘elite’ unutar hrvatskog korpusa zadovoljno trljati ruke.
Političko vodstvo bh. Hrvata s tim bi trebalo raščisititi. Ako smo primorani zbog straha od nametnute vlasti i tiranije tzv. demografske većine držati se jednog zadanog okvira, nismo primorani držati se stalno jednih te istih likova unutar tog okvira.
Uime birača koji to ne mogu napraviti zbog začaranog kruga u kojem se nalaze, oni koji budu sastavljali liste trebali bi napraviti malo ‘propuha’ i potencijalnim biračima pokazati kako se nerad, lijenost, platformašenje i propuštene prilike kažnjavaju.
Zaključno, valja citirati jednog starog tiranina: Kadrovska politika je politika svih politika.
