Dragi moj Ćiro, dragi naš Šefe,
Vaš mladi, nadobudni kapetan nije više mlad…, a ni nadobudan. Život ga je, kao i sve druge, navodno normalne, naučio pameti i okoričio – ugasio lažni sjaj.
Neću Vam, nekako si umišljam, stići loš. Pa ako zatrebate boljeg i zrelijeg kapetana, predlažem se – uvijek Vas je lijepo imati za Šefa.
I molim Vas lijepo: naredite Uzvišenom da odredi najgušći oblak s kojeg se dobro vidi naš zeleni nogometni teren pa u beskonačno zabijte dvije zastave: Dinamovu plavu, skroz plavu! I kockastu, našu najljepšu! Pa da se zajedno savijemo pod njih, da nas obgrle, Šefe. U ljubavi vječnoj – Našoj!
Zvonimir Boban