Kad se u nekom gradskom kafiću iznenada sretnu prijatelji iz djetinjstva, iz sela ili iz škole, ratni suborci iz Brigade kralja Tomislava, Tigrovi, Gromovi, Filipovićevi i momci iz Četvrte, radne kolege od Buova i Mijakova polja do Hamburga i Stockholma, kad se skupi šaroliko, a opet jedinstveno društvo netko da prijedlog koji se oduševljeno prihvati: Ajmo spojit stolove. Nakratko se začuje lupkanje stolica i naruči se nova runda za sve.
Rečenica Ajmo spojit stolove uvod je u čudesnu transformaciju jedne kave u sedamnaest piva (prosječan Duvnjak krene u grad na kavu, ali popije nešto sasvim drugo, jače i više). Duvanjski Bermudski trokut, u kojem se ne čuje zvonjava mobitela i gostima lokalnih kafića se zna izgubiti svaki trag, leži na potezu novi autobusni kolodvor – Ulica Brigade kralja Tomislava (od kolodvora do semafora i još malo do Gradske kavane) – glavna ulica (od Žuje do Ivande). U ovom trokutu umjesto igle na kompasu polude kazaljke na satu i nastupa misteriozni defekt vremena u kojemu odlazak u grad na pola sata traje cijelo popodne i još dugo u noć. Prepričava se slučaj kako je Juri s Jošanice istekao jogurtu rok trajanja kad je jedne godine zapeo u našem Bermudskom trokutu.
Ovi fenomeni posebno su izraženi oko Gospojine i za božićne blagdane, kad se u Tomislavgrad sliju Duvnjaci sa svih strana svijeta. Tada spoznamo da je cijelo Duvno kao jedna velika obitelj, povezana nevidljivim, ali čvrstim nitima sentimenta, zajedničkih vrijednosti i nezaboravljenih uspomena, pa je najbolje kad se začuje: Ajmo spojit stolove.
