Kad prođu Svi sveti jutra na duvanjskoj visoravni postaju prilično hladna. Kako zima dolazi temperature se primiču nuli, a onda naglo skliznu u minus, koncem siječnja čak 20 i više podjeljaka ispod ništice. Umjesto pozdrava, dok pušu u ruke i zagrijavaju prste, susjedi kratko komentiraju:
– Ladno.
– Sidi i loži.
Bukovina s Vrana najbolji je borac protiv minusa i hladnoće, što fržljivija – to kaloričnija. Eto, i mi brand imamo. Zato se u Duvnu, bar u kućama, nitko nije smrzavao. Ali ćete često čuti našeg čovika kako kaže: Nigdi se nisam smrzo ko u Splitu. Baba logično konstatira: Samo side, a ne lože. Uz bukovinu, uspješno se protiv minusa bore kora slanine i kiseli kupus. Još ako je vani pušanija, poruke na WhatsAppu su kratke i jasne: Sidi i loži. Ovo je vrijeme (prisilnog) godišnjeg odmora, pa starom gastarbajteru zvuk gipserske mašine dostojno može zamijeniti samo fijuk bure iznad seoskih krovova. Najljepše je kad se prozori zamagle, kuha se crno vino i reže domaća pečenica. Studentarija je kući donijela knjige s fakulteta, ali kako su ih ostavili kad su ušli u kuću – tako će ih nedirnute ponijeti pri povratku. Misle se: Ko će sad učit, sidi i loži. Sretni su jer su došli. Ako niste kod kuće, veliki su šanse da obolite od nostalgije.
Zbog duge i jake zime, duvanjska kuća koja drži do sebe ne ulazi u zimsko razdoblje bez 20 m3 ogrjeva. Poznat je slučaj jednog doseljenika iz niže Hercegovine u Tomislavgrad. Kad je došao svojima u Hercegovinu, pitaju ga što rade Duvnjaci. On odgovara: Pola godine cipaju, pola lože.
