Duvanjski narod je istinoljubiv i pravedan. Ovdje se riječ uvijek cijenila i do riječi se držalo. Riječju se vezivalo i riječju se odvezivalo
. Nije to lako. Lakše je o tom pisati, nego tako živjeti. A živjelo se tako kroz stoljeća, od starog hrvatskog kraljevstva do danas. Nije se puno govorilo, ali ono što je rečeno – moralo je biti istinito. Ako je dogovor postignut, ruka stisnuta, onda se to više ne može promijeniti. Rečeno je i gotovo. Amen.
Zato i danas valja biti oprezan s riječima, s tvrdnjama i stavovima. Naš čovjek izbjegava reći nešto u što nije bar 100% siguran. Ako se baš mora izjasniti o onomu o čemu ne zna dovoljno (ili sve), pribjegava formulaciji slaga ću ti. To ne znači da će netko zaista nešto slagati, nego baš suprotno. Vrlo je vjerojatno da će istinu reći, točan podatak, ali nije baš siguran, pa se ograđuje i sugovornika upozorava: To ti je bilo, slaga ću ti, ima jedno sedam – osam godina… Ili: Slaga’ ću ti, on je iz Tubolje, a pokojna mu mater iz Prisoja.
Iznimka od pravila su situacije u kojima se priča radi zabave, šale i stvaranja veselog ozračja. Svi znaju kad je to tako, pa kažu: Znamo da laže, ali lipo ga slušat. Tako je jedan Brišničanin cijelu večer pričao pred punom gostionicom, da bi iza ponoći rekao: E ljudi moji, ovo što ću vam sad ispričat živa je istina…
Izraz slaga ću ti posebno je čest u ženskoj komunikaciji. U današnje vrijeme Duvanjka svojoj priji na kavi šane: Ima jepitne robe na e-Bayu. Čizme do kolina, slaga ću ti, 12$. Javila mi moja vejsača (vejsača – prijateljica s Vejsa / Fejsa / Facebooka).
