Izraz beskonačnog odlaganja i relativizacije toka vremena. Liči na onu: Ima u Boga dana. Ili na dalmatinsku: Vrag odnija prišu. A uklapa se i s bosanskom: Nek prinoći.
Ovaj pojam je samo iznimka koja potvrđuje pravilo jer Duvnjaci ne vole odlaganje ili otezanje, nego su nas ova visoravan i njemačka bauštela naučile brzom razmišljanju i odlučnom djelovanju. No svatko ima pravo nekada biti malo usporen i opušten.
Duvanjski studenti u Zagrebu, Splitu i Mostaru ovim sofizmom objašnjavaju zašto ne počnu učiti pred ispite. Kao, bi oni, ali sve danas ću, sutra ću…, dok ne dođu rokovi. Naše mlade na isti način odlažu početak dijete. A čak i kad krenu, nalete na zamku u vidu jazuka (jazuk – najveći neprijatelj željene ženske linije po onoj jazuk bacit).
Također, ovo je opravdanje starih momaka zašto se ne žene. Kako reče Antiša iz Vedašića: Ma mislio sam se ja ženit, ali sve današ ću, sutra ću… U tom prođe pedeseta. Time nas naši stari momci tjeraju da pišemo o novom pojmu: Nema od koje dobi. Ali nećemo, zauzinat. Kao odgovor na ovu staromomačku formulaciju nastala je poticajna ganga:
Stari momci, što se ne ženite?
Niste kupus da se kisalite!
