Sjena ljubavi
U kafani, već odavno praznoj, osjetio sam miris tvog senzualnog parfema, a moje srce što godinama drijema, zatitra i poželi budno biti. Pogledom, kao luđak na slobodi, potražih utočište da taj miris od kafanjskog smrada sklonim.
Na ulici, kraj debelog hrasta stadoh, jer sjećanje na tebe razbudi moje zadrijemalo srce.
Vidim…
Kao zvijezda padalica,
koju zamolih za želju,
sjela si kraj mene
i zamolila da upalim ti cigaretu. A ja, već truo od ljubavi svake, nezainteresirano pružih ti upaljač. Spretno i jako nježno uzela si moju ruku, s pogledom u oči čekala si da upaljač škljocnem. A ja kao dječak izgubih se malo, pogledah u tvoje oči i zacrvenjeh se jako.
Dim cigarete tvoje pomilova usne moje. Sa osmijehom perfektne dame, pogledom zavodnice, ja osjetih poziv strasti da nas na ples ljubavi zove.
Svjestan muških ljubomornih pogleda na našim tijelima, požude u muškim očima, prigrlih te jače, a ti bez opiranja priljubi mi se još jače. I Mjesec ljubomorno iza oblaka se skrio, kišu nam poslao. Svi nestali su tada, a naša tijela sakrila je tama. Od straha da kiša taj plamičak tvoje strasti ne ugasi, prekrih te svojim tijelom i poljupcima strasti, a ti kao olujni vjetar taj plamičak u požar pretvori. I ni jedna kiša tu vatru ne ugasi. Dok ljubila si me i jezikom svojim pričala mi ljubavne bajke, ja u sve sam vjerovao, svaki dio tijela ti upoznao, siluetu tebe na srce urezao.
Ah kako taj parfem miriše i erotsku moć mi daje. Ljubavnik snova bio sam tu veče i nadao se da sutra proći neće, ali ti kao sjena s novim danom nesta. Ostavi mi samo miris parfema i špangicu malu što nosila si u kosi.
Špangica me s vremena na vrijeme podsjeća,
da ljubav je ipak prošetala i pokraj mene.
E.Nišić
