OJISLAV ŠEŠELJ je 1992. godine bio uhićen i osuđen na 4, 5 godina zatvora zbog “izazivanja vjerske i nacionalne mržnje te pozivanja na razbijanje teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske”.
Iz dokumenta koji objavljujemo vidljivo je da ga je Vojni sud u Osijeku 21. srpnja 1992. “zbog izazovanja nacionalne i vjerske mržnje, razdora i netrepeljivosti” odudio na 4 godine i šest mjeseci zatvora
Na nekoliko mitinga na području Belog Manastira Šešelj je pozivao na uspostavu velike Srbije, protjerivanje Hrvata iz Baranje i poticao na zločine.
Na četničkom skupu u Jagodnjaku 21. travnja 1991. održao je poznati prijeteći govor, najavljujući Hrvatima pokolj: “Ko kaže da ovo nije Srbija, ubijte ga k’o kera pored tarabe”, govorio je Šešelj u Jagodnjaku, naselju 20-ak kilometara sjeverno od Osijeka.
Haški suci u tim Šešeljevim riječima nisu prepoznali krimen, a njegove govore proglasili su “dizanjem morala pripadnicima srpskih dragovoljačkih postrojba”.
Pero Kovačević u TV Bujici je kazao da je Šešelj bio uhićen 1991. u Belom Manastiru, a pustio ga je Boljkovac po nalogu Josipa Manolića!
Osobno sam svjedočio kad ga je Stjepan Bošnjak pustio iz pritvora vinkovačke policije, izveo na autocestu i ispratio u Srbiju. Bilo je to potkraj travnja 1991. godine. Nekoliko dana kasnije, 2. svibnja 1991., Bošnjak je poginuo u Borovu Selu kad su četnici napali autobus hrvatskih policajaca i neke okrutno masakrirali.
Šest godina nakon što je Šešelj osuđen na 4,5 godina zatvora Županijski sud u Osijeku Šešelja je oslobodio izdražavanja kazne temeljem Zakona o oprostu. Prethodno su pribavili mišljenje Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku koje je potvrdilo da se na Šešelja odnosi Zakon o oprostu. Tema za raspravu među pravnicima odnosi li se Zakon o oprosti na pravomoćno presuđene slučajeve ili samo na pobunjenike protiv države i pripadnike paravojnih postrojbi.
Svi troškovi postupka protiv Šešelja pali su na teret državnog proračuna.
Prve procjene osoba upućenih u policijsko-pravosudne troškovnike kažu nam da su troškovi postupanja prema Šešelju, od početka 1991. do oslobađajuće presude Županijskog suda u Osijeku 1998. godine, oko 35 tisuća eura.
bpz.ba
