Tijekom rata u Bosni i Hercegovini, 90-ih godina, bošnjačko političko vodstvo nije željelo potpisati vojni sporazum s Republikom Hrvatskom.
Sve do splitskog sporazuma, iz srpnja 1995., potpisanog nakon snažnog američkog pritiska. Temeljem te činjenice, i bošnjačko-hrvatskog sukoba, Hrvatskoj neskloni strani mediji izvještavali su o “trima zaraćenim stranama”, iako su zapravo bile dvije.
Danas se istom retorikom služi bošnjačko političko vodstvo, uz svesrdnu podršku Erdoganove Turske, Irana te ostalih arapskih zemalja. Isto tako, treba napomenuti da prva najezda nebošnjačkih muslimana započinje upravo početkom rata u BiH, odnosno za vrijeme “humanitarne” katastrofe kada arapski “dobrovoljci”, pod krinkom humanitaraca, ulaze na prostor BiH.
Hrvatima je, nakon svega, vrlo teško zamisliti kako se danas, nakon svega što se događalo, nakon što je toliko hrvatskih vojnika poginulo spašavajući ne samo Hrvatsku nego i Bosnu i Hercegovinu, Bošnjaci udružuju s dojučerašnjim agresorima, odnosno dijelom srpskih stranaka i središta moći, kako bi vršili politički i drugi pritisak na Hrvate u BiH.
Međutim, većini prosječno informiranih ljudi promiče istodobno “novo” rusko-tursko savezništvo, ojačano nakon neuspjelog vojnog udara u Turskoj, koje se najviše odražava upravo na zajedničkoj politici diljem zemalja bivše Jugoslavije, a žarište te politike je upravo Sarajevo, odnosno BiH, kao “Jugoslavija u malom”.
Već je i vrapcima na grani jasno da je teza o “fašizaciji” ili “ustašizaciji” Hrvatske potekla iz kuhinje ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova, na koju su se “zakačili” domaći petokolonaši u liku pusića, milanovića, josipovića i dalje redom. Te teze sustavno podgrijava i Milorad Pupovac temeljem očitih uputa iz Beograda u čemu mu značajnu potporu pružaju Aleksandar Vulin, Ivica Dačić, i mnogi drugi.
Onim iznadprosječno informiranim također je jasno da se novi “desničarski” ili čak “ekstremno desničarski” pokreti diljem Europe oslanjaju u prvom redu na političku te financijsku pomoć i potporu Rusije. Kako drukčije objasniti praktički “zajedničke” izjave Bakira Izetbegovića, Aleksandra Vulina i Ivice Dačića o fašizaciji Hrvatske, nego na tragu izvorne Lavrovljeve tvrdnje?
>>Plenković: Postoje provokatori koji žele unijeti razdor u javnosti
Uzmimo krasan primjer u Njemačkoj; sjećamo se svi njemačke stranke AfD (Alternativa za Njemačku) koja je unatoč prozivkama za neonacizam počela pobjeđivati na raznim lokalnim, regionalnim i saveznim izborima. Zbog njihova uspjeha je čak unutar Merkelina CDU-a nastao unutarstranački sukob; no, čim je Merkel otvoreno stala uz Putina, a protiv SAD-a, AfD iznenada nestaje iz njemačkih i europskih medija, a time i s njemačke političke scene. Na predstojećim će njemačkim parlamentarnim izborima CDU Angele Merkel pomesti svu konkurenciju. To je vrstan primjer uplitanja vanjskih sila u državnu politiku neke zemlje.
Turski prodor u Hrvatsku je već počeo; Doğus grupa, vlasnik marina u Šibeniku, Sukošanu i Zadru, vlasnik 10,86 % ACI-jevih dionica, investitor u hotel D-Resort Šibenik vrijedan oko 25 milijuna eura i butik-hotel Villa Dubrovnik, a u Zadru trenutačno ulaže 80 milijuna eura u preuređenje tvornice Maraske u hotel s pet zvjezdica. Drugi je veliki turski ulagač u turizam Rixos, koji je za 50 milijuna eura u Dubrovniku kupio hotel Libertas. Uzel turizam je kupio u istome gradu Pucić Palace za 8,5 milijuna eura, a Alvimedica u Dugopolju gradi bolnicu za liječenje kardioloških bolesti. Süzer grupa ušla je 2011. u Banku Brod, danas Kentbank, UNIT Investment i MB Holding ulažu u energetiku, dok je recimo Doğus grupa zainteresirana za kupnju ACI-a, a Turskih airlines se zanima za kupnju Croatia airlines.
>>Državna stabilnost – sprega politike i geopolitike (IV. dio)
Turci ulažu u Hrvatsku isključivo radi osiguranja prisutnosti glede susjedne BiH, odnosno realiziranja strategije povratka na nekadašnje zapadne granice Osmanskog carstva – to je njihov nacionalni interes broj jedan zapadno od Istanbula. Nadalje, uskoro ćemo svjedočiti (ili već svjedočimo?) vrlo suptilnom i finom turskom prodoru na hrvatsku političku scenu.
Nedavno smo imali priliku vidjeti zajednički sinkronizirani napad Bakira Izetbegovića i Zlatka Hasanbegovića na hrvatsku Predsjednicu glede slogana na HOS-ovoj ploči. Prvo je Hasanbegović pozdrav “Za dom spremni” okvalificirao ustaškim, da bi nekoliko sati kasnije Izetbegović poručio hrvatskoj Predsjednici “da se pozabavi ekstremizmom u vlastitom dvorištu.
Kao „zvijezda prave hrvatske desnice“, Hasanbegović je puno pogodniji za politički prodor Turaka u hrvatsku politiku scenu od sina Ethema Tire, Gorana Beusa Richemergha, inače aktualnog predsjednika Hrvatsko-turske udruge prijateljstva.
>>Revidirao ime, pa vjeru – sad bi i ugovore Hrvatske i Vatikana
Dio analitičara upozorava kako se sve odvija po provjerenoj ruskoj strategiji, koju je u međuvremenu usvojila i neoosmanska Erdoganova Turska. Uostalom, za razliku od europskih naroda kojima je bitno nacionalno opredjeljenje, muslimani se vežu isključivo po vjerskom ključu, na što je posljednjih mjeseci u nekoliko navrata upozorio i Miroslav Tuđman. Upravo stoga, vodstvo SDA nije zainteresirano niti za ulazak u Europsku uniju jer tamo nema Turske. Jednako kao i Srbi u NATO savez jer tamo nema Rusije.
Inače, određeni su analitičari već upozorili kako se, uz Bakira Izetbegovića, Zlatko Hasanbegović iznimno dobro dopunjava i s Miloradom Pupovcem. Kad prvi pokrene određenu inicijativu, drugi se u pravilu oglasi. I obrnuto. U obadva slučaja povede se rasprava o zločinima Hrvata.
>>Pupovac generala Bobetka usporedio s Miloševićem, Dokmanovićem i Babićem
U konačnici, zar i SOA u svom najnovijem izvješću, ne prozivajući otvoreno nikoga, nije otvoreno upozorila kako se u “hrvatski medijski i informativni prostor nastoje ubaciti lažne ili iskrivljene vijesti u kojima se Republiku Hrvatsku, EU i NATO prikazuje u negativnom svjetlu”. Zar to nije Rusko-turski interes?
L. C.
