Sinoć je u čitlučkom hotelu Brotnjo predstavljena knjiga „ Samo istina – ratni dnevnik generala hrvatske vojske“ koju je napisao general Rahim Ademi.
General Rahim Ademi bio je zapovjednik operativne grupe Livno, koji je zajedno sa svojim suborcima isplanirao i proveo sve ključne oslobodilačke operacije: Zima 94, Skok 1, Skok 2, Kozjak 95, Ljeto 95, Maestral i Južni potez.
Knjigu su pored autora predstavili i general Marinko Krešić novoizabrani predsjednik Hrvatskog generalskog zbora RH, general Ljubo Ćesić – Rojs i naš Brotnjak pukovnik Nikica Korać – pilot ratnog zrakoplovstva.
Prije predstavljanja knjige generali su položili vijenac pred križem za poginule branitelje Brotnja, te zapalili svijeću pokojnima fra Ivanu Ševi i fra Ljubi Krasiću.
Kako bi doznali istinu i samo istinu izrečenu iz perspektive zapovjednika OG Livno u hotelu Brotnjo okupilo se oko 150 posjetitelja među njima bio je nazočan i načelnik općine Čitluk gosp. Marin Radišić i glavni tajnik HDZ BiH gđa. Miljana Glamuzina.
U ime organizatora ratnih zapovjednika nazočne je pozdravio Brotnjak brigadir Pero Barbarić – Pepi. U svom izlaganju Barbarić je rekao da će knjiga Rahima Ademija bez sumnje biti nezaobilazni povijesni dokument koji će osvjetljavati istinu o Domovinskom ratu vezanu za ključnu ulogu OG Livno u ovim oslobodilačkim operacijama i da bi bio zločin da nije objavljena.
Barbarić je rekao i to da knjiga ima moć da probudi duh i svijest hrvatskih branitelja i hrvatskog naroda o tom da mi pripadamo pobjedničkoj vojsci i da se trebamo trgnuti i osvijestiti te organizirano pripremiti za drugo poluvrijeme koje nam nažalost polako kuca na vrata.
Ljubo Ćesić Rojs govorio je o kalvariji koju je Rahim Ademi prošao s haškim sudom gdje je odležao više od 7 mjeseci te u sudskom procesu koji je protiv i njega vodila Hrvatska država. Navodeći razne smiješne situacije u kojima su domaći istražitelji prekopali maslinik generala Ademija u nadi da će tu pronaći topničke dnevnike.
Ćesić se dotakao i situacije u središnjoj Bosni opisujući potanko jednu situaciju u koja podsjeća na nedavne scene iz Afganistana, gdje je pilot Nikica Korać trebao prevesti 50 civila u helikopteru na područje Hercegovine.
Naime prije samog polijetanja helikoptera za njega se uhvatila jedna žena koju policajci jednostavno nisu mogli otrgnuti. Uzalud se helikopter digao 10-15 metara u zrak ona je i dalje ostala visiti na helikopteru jer su joj je u helikopteru bilo dvoje malodobne djece. Žena je rekla ili ja idem sa djecom ili mi djecu izvadite iz helikoptera. Na kraju je pilot odbio voziti helikopter dok ne povedu i ovu mladu ženu iako je helikopter već bio preopterećen.
General Krešić govorio je o razdoblju prije početka Domovinskog rata u kojem je general Ademi bio lažno optužen za pomaganje svom albanskom narodu u razdoblju dok je bio u sustavu JNA gdje je odležao 11 mjeseci u istražnom zatvoru u Sarajevu. Krešić je govorio je i o važnosti odluke da se Knin napadne preko Dinare i pravca Bosanskog Grahova te ključno ulozi operativne grupe Livno koja je, pod zapovjedništvom gen Ademija devet mjeseci prije oslobođenja Knina stvorila sve preduvjete za brzo oslobođenje Knina.
U svom izlaganju pukovnik Nikica Korać je rekao:
Evo, prije svega, iskreno vas od srca sve pozdravljam. Skup je zaista veličanstven i dobro je da za istinu uvijek ima interesa.Moram priznati, baš sam impresioniran. Pozdravljam svakako i naše ratne generale koji su ovdje također predstavljači. Žao mi je što večeras nije s nama, a trebao je biti, kako ja to znam reći „zrakoplovni general“ iz Domovinskog rata, pilot s kojim sam izvršio najviše letačkih zadaća, brigadir Nedjeljko Perić kojega, mada je odsutan, posebno pozdravljam.
Isto tako, sa zahvalnošću moram naglasiti da mi je čast biti jedan od predstavljača, usuđujem se reći, povijesne, ali na neki način, i posebne knjige. Neću duljiti i kroz kratko izlaganje biti će jasno zašto je tako. Ja sam osobno, kao i mnogi od vas, bio sudionik Domovinsko grata, ali kao aktivni pripadnik ratnog zrakoplovstva HVO-a Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Sudjelovao sam u većini vojnih operacija tijekom Domovinskog rata. Upravo zato neću davati nikakav poseban kritički osvrt jer knjiga pred nama je ustvari RATNI DNEVNIK generala Ademija. Samim time je apsolutno dovoljan jamac autentičnosti. No, barem moj skromni doprinos dati ću kroz prizmu samog ratnog zrakoplovstva.
Činjenica je da je Ratno zrakoplovstvo sudjelovalo u svim ratnim operacijama, bilo na način direktnog borbenog djelovanja, vršeći evakuaciju i spašavanje ranjenika sa prve crte bojišnice, izvlačenje civila ili pak prevoženjem cijelih brigada, materijalno-tehničkih sredstava, sanitetskog materijala i svega ostalog. Sve su to bile, u ratnim uvjetima, jako složene operacije. Ja inače nikada nisam pričao o bilo kojoj ratnoj operaciji, djela govore sama za sebe.
Ipak, kao ilustraciju, izdvojio sam dvije situacije. Pokušajte zamisliti vrijeme iz prosinca 1993. godine. Svi dobro znamo situaciju tada na terenu kao i to tko je „držao“ koje dijelove Hrvatske!
Vjerujte, trebalo je imati odlučnosti, možda i ludosti, pa letjeti iznad tada okupiranog Knina na 4000 metara sa avionom u kojega možda danas ne bih ni sjeo. Da ne opisujem stotine letova helikopterom na visinama iznad 4000 metara, i to noću, a često u izuzetno složenim meteo uvjetima. Svi oni koji budu čitali ovu knjigu spoznati će da je autor detaljno opisao operaciju oslobađanja Grahova kao i opsnost koja se odvijala u vrijeme snimanja TV priloga. Vjerujem kako svi znate da je tada general Rojs dao onu čuvenu izjavu o Hrvatskom Grahovu. Upravo u tom trenutku neprijatelj je kišom topničkih projektila zasuo Grahovo kao i polje ispred njega gdje je baš tada sletio helikopter koji je vršio evakuaciju ranjenih pripadnika Hrvatskih snaga. Vidjeli smo kako komadi zemlje lete u zrak oko helikoptera. Na sreću, nismo bili pogođeni.
Izvršeno je još jako puno letačkih zadaća u ekstremnim uvjetima…, ali o tome možda nekom drugom prigodom. Ne želim duljiti. Možda će netko reći: Kako to, da nakon toliko godina, izlazi jedna ovakva knjiga i to baš sa ovakvim naslovom? Ja ću na to odgovoriti poznatim citatom Njemačkog filozofa Emanuela Kanta koji kaže – citiram: „Istina je dijete vremena” – kraj citata, što će reći da za istinu zaista često treba baš vremena. Uvjeren sam isto tako da će se mnogi od vas prepoznati u ovoj knjizi, bilo imenom i prezimenom, bilo na fotografijama, a zasigurno kroz postrojbu kojoj su pripadali i zadaćama koje je ista postrojba izvršavala. To je u ovoj knjizi temeljito dokumentirano i opisano.
Autor ove knjige je duboko bio svjestan da činjenice koje su bile odraz pripreme i izvođenja ratnih operacija, ne smiju ostati prešućene. One se moraju izgovoriti, a to je upravo najbolje učiniti knjigom. Zašto? Pa jednostavno zato što istina koja se ne izgovori, često postane otrovna. Hrvatski narod tu ima gorka iskustva. Jedna velika misao bila je vodilja, možda čak i nadahnuće autoru prilikom pisanja ove knjige. Izrekao ju je kardinal Kuharić, a u knjizi je zapisana prije samog predgovora – citiram: „Ima istina.od kojih se ne može odstupiti, ima granica na kojima se mora morastati, položaja s kojih se ne može uzmicati“- kraj citata.
Svakako treba i to naglasiti da ima i onih koje istina ponekad boli. Zato će ova knjiga, po mom mišljenju, primati više vrsta kritike. No, time će postati još snažnija, još postojanija i prepoznatljivija. Očito…, autor je bio svjestan da se na putu istine mogu napraviti samo dvije greške: 1. Nikada ne početi 2. Ne nastaviti do kraja. General Ademi nije napravio ni jednu od tih grešaka. Upravo zato, svi moramo svjedočiti istinu o Domovinskom ratu kako zbog budućih pokoljenja, tako i zbog istinskih heroja koji su dali svoje živote. Zbog njih mi danas živimo u slobodi, radimo, stvaramo, razvijamo se. Moramo biti zahvalni nikada to ne zaboraviti – zaključio je na kraju Nikica Korać.
General Ademi je potanko opisao sve operacije koje je isplanirao i proveo sa svojim suborcima od operacije Zime 94 na Dinari pa sve do operacije Južni potez. Posebno se osvrnuo na situaciju u kojoj je dobio zapovijed od generala Bobetka da napusti dostignute pozicije na livanjskoj bojišnici te da glavninu snaga prebaci na područje Sinja, Zadra…, od kud su kako on kaže štabski generali planirali napasti Knin.
General Ademi je ovu strogo povjerljivu tajnu otkrio generalu Rojsu ( riskirajući vojni sud…) koji je zapovijed odmah odnio ministru obrane Gojku Šušku kojem je bio čovjek od velikog povjerenja. Kad je ministar vidio ovu zapovijed odmah je sutradan smijenio generala Bobetka s mjesta načelnika Glavnog stožera HV-a i na njegovo mjesto postavio generala Červenka, te nazvao generala Ademija i dao mu usmeno, a kasnije i pismeno odobrenje da nastavi s planiranjem i izvođenjem vojnih operacija na Livanjskoj bojišnici kao glavnog strateškog pravca za oslobođenje Knina…
