Vjerovali smo i vjerovao sam da Mladifest nije neki ilegalni i necrkveni događaj. Vjerovali smo i vjerovao sam da će i Papa stati uz Međugorje i Mladifest.
Vjerovali smo i vjerovao sam da će doći dan kad će biskupi predvoditi mise u Međugorju. Sve se to sad ostvarilo. Izišli smo iz “ilegale” jer su takvim “ilegalnim” iz ordinarijata u Mostaru držali Mladifest.
Nekako, nek me nitko krivo ne shvati, sad je ovo stanje slično onom nakon rata u Hrvatskoj i Herceg Bosni. Što hoću reći? Naime, ratnici koji su ginuli i borili se više nisu važni. Državu vode oni na čijim nogama nije bilo ratni “zengica”. Slično je i s Međugorjem.
Na scenu su stupili većinom skeptici i oni koji su sve promatrali iz daleka ili gradili karijeru u episkopatu. Tako to valjda mora biti. Neka bude. Ne treba od toga zazirati. Međugorje je vrijedno žrtve i tog puta. Nadam se da će biskupi osim svečanog oltara svoje mjesto naći na Brdu ukazanja i Križevcu.
Stoga, s ponosom se sjećam fratara koji su kao znak osporavan dugo razdoblje djelovali u Međugorju. Mnoge su šibali protivni vjetrovi i udarali valovi.
Oni su se izborili za ovo. Bez njih danas ništa ne bi bilo ovako. To nikad nezaboravimo. Parade i sporedni likovi su prolazni, a ti fratri ostaju svjedoci i žrtvoslov. Suza mi hoće na oko kad se prisjetim što su ili što smo sve morali proći i kolike knedle u grlu nositi. Hercegovačka franjevačka provincija je doživjela rehabilitaciju, a poneki umrli i živi fratri još na nju čekaju.
Gospe hvala ti što nas vodiš Isusu i hvala ti za žrtvu fratara, vidioca, župljana i hodočasnika. Grad na gori se nije mogao skriti. U molitve stavljam i one koji su bili uzrok knedli u grlu. Bog je milostiv, komentirao je fra Mario Knezović