Hoće li izbori u BiH u listopadu ove godine biti usmjereni simbolikom križa i polumjeseca? Takvo pitanje svoje opravdanje pronalazi u izjavi Turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana u kojoj je spomenuo mogućnost rata između “križa i polumjeseca” reagirajući na najavu Austrijskog kancelara Sebastiana Kurza kako će službeni Beč protjerati klerike koji se financiraju iz inozemstva i zatvoriti sedam džamija u Austriji radi borbe protiv, kako se izrazio, “političkog islama.”
Piše: Pejo Gašparević, Hrvatski Medijski Servis
“U našoj zemlji nema mjesta za paralelna društva, za politički islam i radikalne trendove,” rekao je Austrijski kancelar Kurz.
Austrijska je Vlada objasnila kakao će biti protjerano šezdesetak imama i njihovih obitelji, od oko 260 koliko ih ima u Austriji.
Na takvu je odluku Austrijske Vlade Turski predsjednik Erdoğan replicirao koristeći ratničku retoriku.
“Bojim se kako koraci koje je poduzeo premijer Austrije donose svijetu bliže rat križa i polumjeseca,” istaknuo je Erdoğan. Koristeći ratnu retoriku s istovremenim posezanjem za vjerskim obilježjima križom i polumjesecom Erdoğan oživljava kontroverznu teoriju Samuela Huntington o “sukobu civilizacija” objavljenu 1992. godine. Huntingtonova teza o “sukobu civilizacija” imala je svoje protivnike i zagovornike koji su se regrutirali pretežito iz medijskog miljea i nižerangiranih političara i diplomata. Državnici su uglavnom izbjegavali izjašnjavati se o toj Huntingtonovoj teoriji. Međutim, Erdoğan je spominjući “rat križa i polumjeseca” pomjerio dosadašnje standarde čelnika država kojima je teorija o “sukobu civilizacija” bila neugodna lektira.
Prepucavanje između Austrijskog kancelara Kurza koji najavljuju oštriji kurs svoje zemlje protiv “političkog islama,” i Turskog predsjednika Erdoğana koji uzvraća retorikom o “ratu križa i polumjeseca,” izgledno je, imat će međunarodnog odjeka. Učinci takve retoričke paljbe državnika dvaju važnih zemalja, koje svaka iz svojih razloga razvijaju vlastite interese na Jugoistoku Europe, mogli bi biti opterećujući za Balkan i BiH zbog mješovitog nacionalno-vjerskog sastava stanovništva u tom dijelu svijeta.
To je retorika koja ne veseli zagovornike mira, susretljivosti i međusobnog uvažavanja, ali s obzirom na državnički rang njenih autora naivno bi bilo ignorirati javno izgovoreni repertoar riječi koje pridonose produkciji novih netolerancija.
Ovakva retorika dolazi u iznimno osjetljivim okolnostima u BiH, to jest nekoliko mjeseci uoči izbora zakazanih za listopad. Ne treba isključiti mogućnost kako bi ova retorika mogla ostaviti traga na orijentaciju glasača po kriteriju da svatko na biračka mjesta ponese, metaforički rečeno, svoj križ i svoj polumjesec. Takva vrsta glasačkog raspoloženja ne mora nužno biti javno artikulirana, ali će ona, po svojoj prilici, dodatnim intenzitetom vegetirati u glavama i svijesti glasača.
Diskretna glasačka “svrstavanja,” na poseban će način biti pothranjivana i migrantskom krizom koja sve intenzivnije zahvaća i Bosnu i Hercegovinu u situaciji kad iz moćnih zapadnoeuropskih zemalja stižu sve snažnija upozorenja kako bi masovni migrantski valovi mogli potkopati povijesne temelje na kojima počiva europski kontinent.
Znakovita je izjava Njemačke kancelarke Angele Merkel, koja je ranije propagirala dolazak migranata u svoju zemlju i Europu. Ona je promijenila stajalište. Merkel sada na migrante gleda ovako:”Najozbiljnije vam kažem ako nam ne pođe za rukom dati odgovore na izazove ilegalne migracije tada će europski temelji biti dovedeni u pitanje.”
Ovakvo upozorenje najmoćnije žene svijeta pruža informaciju kako i Zapadni, pretežito liberalnim konformizmom prožeti moćnici počinju primjećivati razarajuće potencijale “ilegalnih migracija,” koji dovode u pitanje opstanak “europskih temelja.” To je alarm koji će odzvanjati i u ušima glasača u BiH na listopadskim izborima. Ako se kaže kako je BiH “svijet u malom” onda to znači da se u nju prelijevaju i zamršenosti “velikog svijeta.”
