Operacijom Cincar 94 oslobođen je Kupres, bila je to strateški iznimno bitna vojna pobjeda. Akcija Zima 94,  te Skok 1 i Skok 2, bile su preduvjet za akciju Oluja u intrevjuu objašnjava general Stanko Baja Sopta.
U analizama operacije Oluje manje se spominju vojne akcije koje su odvijale na podruÄju Bosne i Hercegovine, a koje su bile priprema  za Oluju. Pojasnite nam ili naglasite vojnostrateÅ¡ke odrednice.
Vojna agresija JNA i srpskih formacija na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu prijetila je stvaranjem velike Srbije Å¡to bi geostrateÅ¡ki dugoroÄno destabiliziralo jugoistok Europe. BiH u toj agresiji bila je ujedno i sredstvo i cilj, Å¡to je vidljivo iz Äinjenice da su svi napadi na Hrvatsku izvoÄ‘eni s teritorija BiH, osim istoÄne Hrvatske.
Washingtonski sporazum stvorio je preduvjete  za zaustavljanje projekta velike Srbije. Partnerski odnosi sa SAD-om, u kojim je jednu od kljuÄnih uloga imao ministar obrane RH Gojko Å uÅ¡ak, bili su dobrodoÅ¡li za planiranje i provedbu operacija oslobaÄ‘anja RH i dijelova BiH te deblokadu UNPA zone Bihać.
Navedite nam strateški bitne vojne operacije koje su prethodile Oluji?
Operacija Cincar 94, oslobaÄ‘anje Kupresa bila je prva i strateÅ¡ki iznimno bitna operacija te je oznaÄila poÄetak niza velikih operacija koje su zavrÅ¡ile vojno redarstvenom operacijom Oluja 95. Snage HVO-a u studenom 1994. oslobodile su Kupres i KupreÅ¡ku visoravan.
Nakon nje u prosincu slijedi operacija Zima 94, na livanjsko-glamoÄkoj bojiÅ¡nici. U toj operaciji 2. gbr. zauzima planinski masiv Male Golije, koji dominira i vizualno nadzire veći dio GlamoÄkog polja stvarajući povoljne preduvjete za oslobaÄ‘anje GlamoÄa.
Operacije Skok 1 i Skok 2, zadaća 2. gbr. je obrana u sektoru 4 z/o s. Å egrti-KremeÅ¡nica-Maksov Vrh–Mala Golija-Tikva-Velika Golija-KoriÄina; iskljuÄivo vrijeme izvrÅ¡enja zadaće od sijeÄnja do srpnja 1995. godine.
U operaciji Ljeto 95, nakon teÅ¡kih borbi od 25. do 28. srpnja, 2. gbr. HVO-a je presjekla komunikaciju Livno-KoriÄina-GlamoÄ te je zauzela prijevoj KoriÄina i Poljanski vrh, u ranim jutarnjim satima 29. srpnja uÅ¡la u GlamoÄ. Nakon toga smo ovladali dominantnim objektima iznad GlamoÄkog polja; ÄŒemernicom, Gradinom i Matrakom.
Oluju su pripremale tri gardijske brigade HVO-a koje su na sebe vezale neprijateljske snage. Zbog Äega Vi mislite da su navedene vojne operacije vrijedne izuÄavanja?Â
Za uspjeh Oluje vrlo su važne operacije koje su se odigrale na grahovsko-glamoÄko-kupreÅ¡kom bojiÅ¡tu. Prva, druga i treća gardijska brigada HVO-a provele su taktiÄki manevar improvizirajući napad prema Vitorogu Äime su vezale neprijateljske snage na sebe i omogućile brz prodor hrvatskih snaga u izbijanju na granice RH.
Vi odnosno 2. gardijska brigada se ukljuÄuje i u operaciju Maestral, do oslobaÄ‘anja Jajca i Pougarja?
Druga gardijska brigada HVO-a uvedena je 10. rujna u operaciju Maestral. Tada prolazimo kroz borbeni raspored 4. gbr., udaramo u bok i leđa neprijatelju te nastavljamo napad smjerom Draganić Podovi, Strojice, Pribeljci, Vukovo i rijeka Vrbas i presijecamo komunikaciju Kupres-Šipovo.
U nastavku operacije ide se k oslobaÄ‘anju Jajca. Zapovjednik hrvatskih snaga general Ante Gotovina radi pregrupiranje, formira operativni pravac i odreÄ‘uje glavne snage na njemu koje Äine 2. gbr. HVO, specijalna policija HRHB; bojna Jajce, ppn Gavran i 81. gb HV. Zapovjednikom na tom pravcu imenuje mene a zamjenikom generala Mije Jelića.
Paralelno na lijevom boku napadna djelovanja provodi 1. gbr Ante Bruno BuÅ¡ić, 60. gb Ludvig Pavlović, 22. diverzantski odred, sts GS HV i 12. rujna u veÄernjim satima oslobaÄ‘aju grad Å ipovo, te nastavljaju napadna djelovanja prema selima Trnovo i Majdan.
Nakon viÅ¡ednevnih danonoćnih borbi u jutarnjim satima 13. rujna 1995. 2. gbr. s ostalim postrojbama oslobaÄ‘a hrvatski kraljevski grad Jajce, PodmilaÄje svetog Ive i cijelo Pougarje.
U nastavku bojnih djelovanja postrojbe 2.gbr. i specijalne policije izbijaju na rijeke Ugar i Riku i s.Vinac, zauzimaju hidroelektrane Jajce 1 i Jajce 2, Barevo, Mile i zaposjedaju dominantne objekte u odnosu na neprijatelja.
Recite nam više o operaciji Južni potez.
U operaciji Južni potez na mrkonjićgradskoj i banjaluÄkoj bojiÅ¡nici 2. gbr. angažirana je 10. listopada 1995. umjesto 3. gbr. HVO, a na desnom boku 7. gbr. Tada smo izveli napad smjerom Barevo-Crna rijeka-ManjaÄa i izbili u Å¡iri rajon ManjaÄe, a posebna zapovijed  generala Gotovine bila je da nastavimo napadna djelovanja  te u sljedeća 24 sata izbijemo na objekte  koji su kljuÄni na smjeru prema Banjoj Luci. Tako sam s postrojbama 1.pb i 3.pb. i izvid. satnije nakon cjelonoćnog forsiranja smjera u potpunosti realizirao zadaću i u ranim jutarnjim satima sam o tome izvijestio službujućeg Äasnika u zapovjedniÅ¡tvu HS. Sljedećeg dana smo zauzeli planinu ÄŒemernicu, hidroelektranu BoÄac, Å¡iri rajon s. Baljvina te zatvorili komunikaciju Kotor VaroÅ¡-BoÄac.
Trebalo je uistinu dobro poznavati i teren, tlo, a i suborce, koji su to sve bili u stanju usklađeno izvesti. Kako se to odvijalo?
Sve ove operacije zahtijevale su veliku prilagodljivost u rjeÅ¡avanju zadaća koje je diktirala dinamiÄna bojiÅ¡nica. Brigada je pokazala sposobnost, usklaÄ‘enog djelovanja, brzinu manevriranja usredotoÄenosti na sintezu pokreta i paljbene potpore i konaÄno sposobnost zauzimanja dominantnog terena.
Presudnu ulogu za dobivanje bitaka u svim ovim operacijama uz usklaÄ‘eno djelovanje svih elemenata  sedam borbeno operativnih sustava imale su male borbene skupine koje su bile strukturirane  i sposobne  koncentrirati pjeÅ¡aÄku paljbu i protuoklopni boj na bliskim udaljenostima.
Smjelost, odvažnost i inicijativa ovih branitelja koji su potpuno svjesni Å¡to znaÄi prelazak crte bojiÅ¡nice, crte izmeÄ‘u života i smrti, ta njihova hrabrost bila je presudna tijekom cijelog Domovinskog rata  kao i prilikom ovih operacija. Oni su istinski heroji o kojima i danas razmiÅ¡ljam sa zahvalnošću i divljenjem.
Posljednji meÄ‘u njima koji je darovao život za naÅ¡u slobodu je Toni Dragoje, zapovjednik 3.pv/3.ps/2.pb/2.gbr. HVO-a   na banjaluÄkom bojiÅ¡tu 18. listopada 1995. predvodeći borbenu grupu u zauzimanju kote 437. Zadnji je poginuli branitelj Domovinskog rata.
Svim poginulim vitezovima Domovinskoga rata sloboda kraljevskoga grada Knina i hrvatskoga kraljevskoga grada Jajca i slobodna Domovina ime je vaše i naše pobjede!
Uloga HVO-a je nezamjenljiva i neupitna. Hrvatska vojska i hrvatski narod su u oslobaÄ‘anju svojih teritorija u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini pokazali jedinstvo, Ävrstoću i hrabrost. Može li politika, meÄ‘unarodne ili domaće, znatnije utjecati u srž tih odnosa i narodnog zajedniÅ¡tva?
Ove oslobodilaÄke operacije mogu se smatrati i jesu provedbom rezolucija UN o zaÅ¡tićenim zonama UN-a u BiH. Znamo da je Srebrenica pala a jedina zaÅ¡tićena  UNPA zona Bihać je obranjena od strane HV-a, HVO-a i ABiH. I one se mogu smatrati poÄetkom mirovnih operacija HV.
Bez HVO-a nije bilo moguće provesti sve ove operacije odnosno izboriti slobodu hrvatskom narodu, obraniti i stvoriti samostalnu BiH i neovisnu Republiku Hrvatsku.
Dubravka VIDAK/Hrvatsko slovo (bpz.ba)