Hrvatska ima generala, a od posljednjeg saziva Sabora i političara koji govori ono što misli. To je Željko Glasnović (62), rođen u Zagrebu, odrastao u Kanadi, a bio je u tri vojske – kanadskoj, Legiji stranaca i u hrvatskim snagama: HV-u i HVO-u. Deset godina radio je u pravosudnoj policiji. Kad je Hrvatska napadnuta, bez razmišljanja je stao u obranu svoje napadnute domovine, iz koje je njegova obitelj nakon progona i godina zatvora u Jugoslaviji, pedesetih godina 20. stoljeća morala bježati u Ameriku i Kanadu.
Oca nije stigao upoznati, jer je 1954., one godine kad se on rodio, otac otišao u Ameriku gdje je vrlo mlad i umro. A završio je Glazbenu akademiju u Rimu i radio kao glazbenik u Americi. A onda je njegov djed 1960. povukao njega, brata blizanca i majku im u Kanadu, gdje je i proveo najveći dio života. General je to koji bez kompleksa razgovara sa svim predstavnicima stranih vojski i to tako kompetentno da većina ostane bez teksta. A takav je i u politici. Potkovan studijem političkih znanosti i povijesti posvetio se proučavanju povijesti, osobito hrvatskih žrtava.
Lažna slika
– Mi ne možemo voditi politiku bez povijesnog konteksta. Mi možemo sebe uvjeriti da ne trebamo razgovarati o Drugom svjetskom ratu, ali to drugi rade za nas. To je rekao Orwell. Prošlost nije prošla. Ja sam živio vani 30 godina. Nas svi gledaju kroz lažnu sliku Drugog svjetskog rata koju su plasirali neprijatelji hrvatskog naroda. Mi bez konteksta, bez analitike ne možemo živjeti posljedice i uzroke. Nama je izbrisana kolektivna memorija, a ostala nam je prazna ploča po kojoj pišu agitpropovci u medijima, u politici. Zato moramo uzeti kulturni prostor, ne samo pravni sustav. Što ako mi dobijemo funkcionalnu državu a nismo uzeli kulturni prostor? Onda nemamo državu – kaže Glasnović.
– Evo ministar Hasanbegović to nastoji napraviti…
– Na njega je gnjevno crveno plemstvo kojima je ukinuo sredstva. Nama su uzeli kulturni prostor ovi koji vladaju ovdje od 1945. i njihova djeca. Pitao sam pravaše, koliko imate profesora na Fakultetu političkih znanosti? Nula. A 10 pravaških stranaka. To je lako vidit, samo mi smo izgubili taj duh prosuđivanja.
– Zašto Hrvati ne smiju reći da vole svoju zemlju a da pritom ne budu optuženi da su nacionalisti i ustaše?
– To su totalne gluposti. Sve zemlje imaju svoj ponos. Mi se ne trebamo nikome ispričavati ni ustručavati, a ni dozvolit da nam neko drži povijesne lekcije. Hrvatski časnik u Napoleonovoj vojsci je rekao da je iznimno važno da svaki državljanin – stanovnik države zna svoju prošlost i proučava je. To i danas vrijedi. Jer nas su predugo učili samo jedno oko povijesti. I danas se nama čita jedno oko povijesti.
– Što je nama danas glavni problem?
– Najveći problem hrvatske države je što mi nismo uredili pravni sustav, jer bez efikasnog pravnog sustava utemeljenog na jasnim standardima, mi nećemo ići daleko. I prvi korak bi trebao biti profesionalizacija državne administracije, ne samo sudstva nego organa koji će provoditi zakone na terenu, to su policija, porezni inspektori, itd. Vi nećete dobiti policajca profesionalca za 4500 kuna. To je zastrašujuće. Moramo stvoriti državu gdje se poštuje pisani ugovor i gdje ljudi imaju pravnu zaštitu i sigurnost.
– Kako vratiti povjerenje ljudi u političare koji se bore samo za vlastite privilegije, a narod zaborave čim zagaze nogom na vlast?
– Narod je rob svog mentalnog sklopa. Jer njemu je u tih 50 godina vladavine komunizma, te sekularne religije, oduzeta sposobnost da razmišlja na kritičan način. A to je jako važno. On ne može odvajati kritične informacije od nebitnih. Drugo, on svoje informacije dobiva većinom od službenika iz bivšeg sustava koji rade na TV-u, u elektronskim medijima, u svim sustavima.
– Zašto to rade?
– Pa da zaštite svoje sinekure, prošlost, bankovne račune. Zapitajmo se je li zbilja toliko grozno u Hrvatskoj? Ajmo napravit paralelu. Ja sam vani živio 30 godina. Od 2006. do 2010. u Indiji je umrlo 3,5 milijuna djece djece od zagađene vode, u Americi imate 40.000 ubojstava samo od vatrenog oružja, više od desetine ljudi je funkcionalno nepismena. U Kanadi u gradu veličine Zagreba mogli ste 80-ih godina kupiti jednosoban stan za 85 tisuća dolara. Sad je isti stan 350.000 dolara, a satnica je ostala ista. Znači nigdje nije bajno. Ali treba ovo napomenuti. To pranje mozga, sustavno, ta destruktivna kritika ljude baca u, rekao bih, umjetnu atmosferu očaja. Gledajte, mi uvijek gledamo šta nemamo a ne šta imamo. U nas 90 posto ljudi ima krov nad glavom. U Kanadi imate na desetke tisuća beskućnika na ulici. Kad ga vidi Englez, šta kaže: ko ga šljivi, nije htio raditi. Nama mana neće padati s neba. Mi smo poprimili taj parazitski odnos prema državi iz bivšeg sustava. Ali taj sustav je također živio parazitski. Krali su direktori na najvišim razinama. Evo sad gledajte slučaj Mustač-Perković, otvara se pitanje kako su u tom društvu gdje su svi morali biti jednaki prebačene stotine milijuna dolara na bankovne račune vani? Kako to da je SDP stavio moratorij da je državna arhiva zatvorena još 20 godina?
– Čega se boje?
– Boje se da će se možda otkrit ljudi koji su živjeli s tajnim službama protiv svojega naroda koji su danas na vlasti. Boje se da će netko pronaći njihovo porijeklo imovine koju su stekli pljačkom i danas je vraćaju natrag kao direktnu stranu investiciju. To pokazuje i slučaj Mustač-Perković koji su oni pokušali minirat.
– Nesretni smo u svojoj zemlji…
– Ako danas napravimo analizu, zaključujemo da smo dobili po svim elementima državu istovjetnu onoj iz koje smo izašli. Možemo je slobodno zvati Croslavija. Taj sustav je propao jer je bio neetičan, nemoralan i promovirao je kulturu varanja. I danas imamo istu stvar. I zašto se čudimo kad smo mi još zarobljeni u tom mentalnom sklopu?
– Kako možemo izići iz toga?
– Pogledajte, ako je egipatsko kraljevstvo trajalo 250 generacija, a mi državu dobili tek prije 25 godina, ne može se sve preko noći napraviti. Ali ove druge postkomunističke zemlje su napravile ono što mi nikada nismo napravili, prvenstveno Mađarska, Poljska i Njemačka do neke razine. I Makedonija je to napravila. Lustraciju. Kako možemo očekivati da ljudi koji su vodili državu do 90-e, prevaranti, lopovi, ljudi sa lažnim biografijama i kvalifikacijama, ljudi koji nisu u ništa vjerovali nego u onih njihovih 10 zapovijedi: Druže, snađi se, U se, na se i poda se, Malo radi, puno kradi, Niko me ne može tako malo platit koliko ja mogu malo radit, itd., kako će nas voditi danas ti ljudi koji su i danas aktivni u političkoj areni, a ljudi glasaju za njih.
– Kako bi trebalo provesti lustraciju?
– Najprije ljude treba naučit da znaju šta je to. Lustracija nije lov na vještice ni vješanje ljudi. Lustracija je istina. Lustracija je također objavljivanje menadžerskih kredita. Također da vidimo šta je bilo, gdje je novac otišao 80-ih godina, gdje su ti tajni računi koji se sad vraćaju natrag kao izravna strana investicija. Ako ste vi zaposleni u politici, u MUP-u, a radili ste za UDBU, imate dosje u Beogradu, vi ste prijetnja nacionalnoj sigurnosti, vi ne možete tu raditi. Drugo je otvaranje arhiva. I treće, onda idemo na kadrovsku. Jer ti su ljudi iz bivšeg sustava umreženi u sve pore hrvatskog društva. Zato ne možemo naprijed. Oni su rezultat tog propalog sustava. I što je najgore, ti su ljudi okupirali onaj prostor koji drže nevladine udruge. Ti ljudi koji su u bivšem sustavu kršili ljudska prava i njihovi nasljednici danas, cinkarili nekoga ili osuđivali za verbalni delikt, ili su krali novac, ti ljudi su se danas, preko noći kao preobratili u pluraliste, humaniste, demokrate. A to je varka totalna. I kako vjerovati tim ljudima? A gdje je Hrvatska tu? I što je najgore, oni nas predstavljaju vani. U normalnom sustavu napreduje se po profesionalnosti i integritetu. Negativna selekcija kadrova kod nas sprječava istinski napredak Hrvatske. Kod nas je uništen osjećaj za individualnu odgovornost. Pa čekajte, nisam ja kriv što ste napravili građevinu na ilegalnom zemljištu i sada zovete mene kao saborskog zastupnika da interveniram. Meni je dolazilo dnevno barem pet ljudi, od kojih su me najmanje dvojica htjela prevariti. U Hrvatskoj je važnije imati portabilni detektor za laž nego ručni bacač ili kalašnjikov.
– Vidite da je lakše bilo biti vojnik nego političar.
– Lakše je bilo ’91. Priznajem. Ali ovo nije očajavanje. Ako ćete raditi, morate napraviti analitiku i onda razvijate pravce djelovanja. Ovo je poziv hrvatskom narodu da se više ne da idiotizirati.
– Prijeti li Hrvatima nestanak ako se ne uključe aktivno u politiku?
– Ako se umoriš od politike, to ne znači kraj politike, to znači kraj toga naroda. Vi trebate vremena da se mentalni sklop promijeni. Gledajte, u Americi imate više sekti u jednom gradu nego u cijeloj Hrvatskoj. Ali najubojitija sekta u kojoj su ljudi bili zarobljeni 50 godina je taj marksizam – lenjinizam od 19. stoljeća nadalje. I nisu izišli iz toga. I vi ne možete naprijed ako ne prihvaćate neke stvari.
– Zašto je Hrvatska dala zeleno svjetlo Srbiji za otvaranje pregovora za poglavlje 23., a nije riješila pitanje progona hrvatskih branitelja?
– Branitelji su se s pravom digli na noge. Treba im blokirat sva ostala poglavlja i onemogućit pregovore. Srbi provode SANU 2, totalnu relativizaciju svega, a to su prihvatili neki naši klimoglavci, što je kriminalno djelo. Tužbom za genocid je dokazano da su više od 95 posto zločina u RH i BiH počinili Srbi, nasljednici propale Jugoslavije. Mi moramo blokirat svako poglavlje koje žele otvorit. Moramo lobirat dok ne odustanu od monstruoznog progona hrvatskih branitelja i relativizacije Domovinskog rata. To se mora objasniti ljudima vani i tražiti odštetu. Apsurdno je da hrvatska država svojim braniteljima šalje ovrhe na mirovine, dok agresori dobivaju stanove. Apsurdno je i da RH nije riješila status pripadnika HVO-a koji su se borili za hrvatsku državu. Ako može plaćati 20 tisuća boračkih penzija partizanima, 15 tisuća nasljednih iz NOB-a i drugih, onda mora i svojim braniteljima. A još važnije od te materijalne strane jest da im u rješenju piše da su se borili za teritorijalni integritet i slobodu hrvatske države.
Recept za uspjeh
Hrvatska država je namjerno odstranila Hrvate izvan domovine iz ekonomskog i društvenog razvoja Hrvatske, a oni koji su prije vladali su ostavili svoje sinekure i postavili svoje sinove i kćeri na sve položaje. Dovedite Hrvate koji su uspješni vani i imat ćete uspješnu Hrvatsku.
‘Oluja’ je kruna
Mi govorimo da je Domovinski rat temelj hrvatske države. Ako je on temelj, “Oluja” je kruna te države. Ona se obranila oružjem. U tom ratu su razotkrivene sve floskule o antifašizmu i otkrilo se pravo lice velikosrpskog imperijalizma. U Vukovar su ulazili ljudi koji su imali na kapi kokardu a na šljemovima i petokraku.
Spomenik Miloševiću
Kad je moj brat nakon 15 mjeseci izašao iz Manjače, ja ga nisam prepoznao. Doživio je kliničku smrt. Ali je rekao: Hrvati na Trgu bana Jelačića trebaju izgradit spomenik Miloševiću jer da ih on nije napao, većina ne bi znala tko su. Oni su nama izbrisali kolektivnu memoriju i svaki osjećaj za nacionalnu državu.
Materine riječi
Mater mi kaže: Ja sam se brinula za obitelj, a brat i ti ste me doveli ovdje da krepam u trećoj Jugoslaviji. Prva me je uništila a ova će me dokrajčiti.
‘Masovno samoubojstvo’
Kakva je to Hrvatska koja hrvatskim ratnicima koji su osuđeni za navodni ratni zločin stavlja ovrhu od dva milijuna kuna kao odštetu srpskoj obitelji? To je doživotna kazna. Tako je sa slučajem iz Šibenika, tako je i sa primjerom Lore. To je nezamislivo da država koja je pobijedila u ratu radi svojim vojnicima. Kada su branitelja koji je išao na psihičko vještačenje u Vukovaru pitali razmišlja li o samoubojstvu, on je odgovorio: ” Da, ali o masovnom”. Toga se ja bojim. Branitelji umiru u dobi od 53 godine u prosjeku. Zastrašujuće je da Hrvat iz Posavine koji traži stipendiju za kćer dobiva odgovor da ne može dokazati da je Hrvat.
slobodnadalmacija.hr bpz.ba
