Gloria Lujanović: “Hrvati iz BiH ne će i ne mogu nestati”

0
804

Studentica politologije na Filozofskom fakulteta Sveučilišta u Mostaru Glorija Lujanović, inače iz Novog Travnika, potaknuta blog-komentarom donedavno drugog čovjeka Veleposlanstva SAD-a u BiH Nicholasa Hilla, gospodinu Hillu je uputila otvoreno pismo koje prenosimo u cijelosti.

Poštovani gospodine Nicolas Hill,

Prije nekoliko ste dana, kao drugi čovjek Veleposlanstva SAD-a, nakon odlaska Patricka Moona, podijelili na svom blogu, političko- društvena zapažanja glede stanja u BiH. Između ostalog, kritizirali ste tri dominantne nacionalne stranke (SDA BiH, HDZ BiH i SNSD), potom se osvrnuli na ekonomiju, nezaposlenost, kulturu korupcije, odnos SDA prema mogućem suživotu i multietničnosti te na koncu, kritizirali najave Milorada Dodika o referendum za osamostaljenje Republike Srpske od Bosne i Hercegovine.

Vaš komentar o položaju i upitnoj budućnosti Hrvata u BiH te hrvatskim politikama je skandalozan i očito nedovoljno politički informiran. Iznijeli ste niz ciničnih i politički nekorektnih izjava.

“Hrvati će odlaziti iz ove zemlje i jedino pitanje će biti tko će otići posljednji da pogasi svjetla u Hercegovini.”, jedna je od rečenica koja dokazuje kako Vi, koji godinama boravite u BiH, zaista njenu nacionalno – geografsku strukturu ne poznajete. Ukoliko se “svjetla budu gasila” gasit će se zasigurno, osim u Hercegovini, i u Središnjoj Bosni, Posavini i Distriktu Brčko jer Hrvati već stoljećima žive i u tim dijelovima Bosne i Hercegovine.

Također, navodite kako “Politika Hrvata u BiH danas ima tendenciju biti samosažaljevajuća i nekonstruktivna. I dok Hrvatima prijeko treba zaposlenje i ekonomske mogućnosti, dominantno političko rukovodstvo HDZ-a jedva da se kreće, stalno vrteći priču o ‘nejednakosti Hrvata’ i kako je treba riješiti reformom izbornog zakona. Reforma izbornog zakona jeste važna i ona se mora svakako rješavati u ovoj zemlji da bi ušla u EU, ali ta reforma ne mora potrošiti sav kisik u prostoriji i onemogućiti aktivnosti na mnogo urgentnijim ekonomskim reformama koje su ovoj zemlji potrebne. Stranački lider i član Predsjedništva Čović je uporan u sklapanju dogovora, ali je previše distanciran od najnovijih ekonomskih reformskih aktivnosti. Jedini ekonomski prioritet kojem je stranka posvetila pažnju nakon izbora je imenovanje stranačkih ljudi u unosne odbore državnih poduzeća”.

Vrlo se ignorantski odnosite prema položaju Hrvata u BiH, kao najmalobrojnijeg konstitutivnog naroda i političkim tragedijama koje smo u proteklih osam godina preživjeli.

Naime, čini se kako ste zaboravili fenomen Željka Komšića, nelegitimnog i nelegalnog predstavnika Hrvata u Predsjedništvu ( od 2006. do 2014.) izabranog bošnjačkim i bosanskim glasovima. Zaboravili ste i platformašku vladu – Vladu Federacije koja je uspjela oboriti i vrlo egzaktnu znanost – matematiku, koja kaže da 5 nije trećina od 17. Upravo zbog ovakvih političkih zločina, pitam Vas, je li moguće govoriti o ekonomskoj stabilnosti i napretku Hrvata u BiH, ako nije ostvaren osnovni preduvjet, a to je politička stabilnost koju definira pravo na samoizjašnjavanje, kolektivna prava i samim time – pravo da sami sebi izaberemo predstavnike u vlasti?

Što se “hrvatskog ekonomskog i gospodarskog razvoja” tiče, čini se kako niste upoznati sa diskriminatornim Zakonom o javnoj raspodjeli prihoda iz 2006.godine koji je na snazi do danas, prema kom je Sarajevska županija zahvaljujući posebnom koeficijentu praktično otela drugim županijama ( županije sa hrvatskom i relativnom hrvatskom većinom) do kraja 2013.godine milijardu i 180 milijuna maraka.

”Hrvati, koji gotovo svi imaju putovnice EU, u potrazi za poslom odlaze u druge dijelove Europe. Obitelji su razdvojene po generacijskim linijama. U poređenju s brojem Hrvata, oni imaju ogroman politički utjecaj. Imaju i ogromne ekonomske prednosti s obzirom na blizinu profitabilnih primorskih turističkih mjesta, pa ipak narativ koji posljednjih godina rabi HDZ je uvelike negativan i rigidan. To se mora promijeniti ili će vodstvo HDZ-a riješiti ‘hrvatsko pitanje’ drugim sredstvima. Hrvati će odlaziti iz ove zemlje i jedino pitanje će biti tko će otići posljednji da pogasi svjetla u Hercegovini”.

Pitam Vas, kao diplomatskog kadra SAD-a na dužnosti u BiH, jeste li pročitali Daytonski mirovni sporazum, poglavito Aneks 4 koji je i Ustav BiH? U svom blog – komentaru cinično ste uveli tvrdnju o “ brojčanom stanju Hrvata koji ih je malo i imaju preveliki politički utjecaj”. Čini se kako ni Vi, a ni političko Sarajevo, ne poznaje dovoljno Ustav BiH, prema kom su Hrvati konstitutivan narod, ma koliko ih “malo/puno“ živjelo u BiH, te samim tim su zajedno s Bošnjacima i Srbima osnovali ovu zemlju. Vašim narativom kazano – kada bi ostao jedan Hrvat da pogasi svijetla u Hercegovini i potom putovao od Odžaka do Travnika, i dalje bi bio konstitutivan jer nećemo niti planiramo svi otići raditi u Dalmaciju u Republici Hrvatskoj budući da BiH smatramo vlastitom domovinom u kojoj želimo zajednički živjeti sa pripadnicima svih naroda i građana – ravnopravni u svakom smislu te riječi.

Kao studenticu politologije, osobito me Vaš komentar o odlasku na sezonski rad u turistička mjesta Republike Hrvatske vrijeđa i ponižava budući da i dalje želim ostati u BiH, te kao obrazovana mlada osoba promijeniti političku klimu u BiH.

Gospodine Hill,

Hrvati u BiH, ma koliko ih bilo, i dalje ostaju konstitutivan narod i konstitutivne nacije su ono što nije uspio srušiti nijedan američki lobi u BiH u vrlo bliskoj, gotovo intimnoj suradnji sa političkim Sarajevom. Kao studentica politologije, svjesna svih političkih silovanja koje smo kao građani Hrvati preživjeli u BiH, poručujem Vam kako nećemo ići u Dalmaciju, osim na ljetovanja.

Sljedećeg puta, ukoliko budete pisali blog-komentar o političkoj situaciju BiH, lijepo Vas molim da spomenete američki projekt – Narodnu stranku Radom za boljitak, sarajevske unitariste i centraliste, te institucionalno, političko i medijsko nasilje koje političko Sarajevo, dijelom i uz Vašu pomoć provodi nad Hrvatima u BiH. Također, iskreno se nadam kako ćete uvidjeti da je istina u BiH pluralna i da političko Sarajevo ne polaže ekskluzivna prava na nju.

U stvarnim, modernim demokracijama, kakvoj BiH, samo deklarativno i formalno živi, ne bih pisala drugom čovjeku stranog veleposlanstva, ali budući da ovdje još uvijek vlada zakon jačega i brojnijega, pozivam Vas da se prisjetite svih političkih tragedija, od Željka Komšića, Platforme, dinastije Lijanovića, Hercegovačke banke, nepostojanja kanala na hrvatskom jeziku i diskriminacijskog unutarnjeg ustrojstva BiH, poglavito Federacije BiH, koja bi trebala biti zajednički entitet Bošnjaka i Hrvata u kom se Hrvati već dugi niz godina osjećaju kao “podstanari u vlastitoj kući”.

Nadam se kako će BiH što prije postati zemlja svih njenih naroda i građana, ali i da će budući diplomatski kadrovi Veleposlanstva SAD-a u BiH spoznati kompleksnu problematiku i ne biti taoci političkog Sarajeva.

S poštovanjem

Gloria Lujanović, studentica politologije bpz.ba