Golgota
A čemu bih te ja to
naučiti mogla,
ja,nevažna,a gorda?
U vječnost zagledana.
Šta da ti kažem, da u to
vjerujem i sama,
i čime da rastjeram
to jato crnih vrana,
graktavih i gladnih,
i zlokobnih?Ko slutnja
što kao olujni oblak
prate tvoj svaki korak,
osim da podsjetim te
da u vremena mutna,
i med umije biti
otužan i gorak.
I čime da te branim,
kad svi poniznost traže,
a ja klečati ne znam,
ne umijem da molim,
osim da stanem pred te
okrvavljene straže,
i golim rukama kažem
da ne dam te, i volim,
i da u tebi i sebe
pomalo branim i ne dam!
S vojskom malobrojnom
od deset prstiju mojih,
i da u tvojim i svoje
krvave bitke gledam,
da ih iznova bijem.
I isto ih se ne bojim!
Šta mogu reći, ja?
Svoja i pomirena
da težim putem idem
jer ne podnosim gužvu,
osim da radije ću
koračati usamljena,
nego da pratim korak
kroz tu gomilu tužnu,
ubogih klimoglava
što znaju tek da slijede,
da misle što im se kaže.
Onih što ljube lance,
zar mogu moje riječi
gluhima nešto da vrijede…
tim osedlanim,što nikad
nisu jahali vrance?!
Jedino tebi mogu
o slobodi da pričam.
Jedino tebe mogu
pratiti uz Golgotu,
i znati da uskrsnut ćeš,
jer si mi pomalo sličan,
Kad shvatiš da više se puta
umire u životu…
Oči boje ljubavi. <3
 |
OdgovorProslijedi
|
