Izabrana predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović nestala je iz javnosti. Ili je sama zakljuÄila da je nevjeÅ¡ta u medijskim istupima, ili su je Tomislav Karamarko i Milijan Brkić maknuli od mikrofona, kako bi je barem do stupanja na predsjedniÄku dužnost saÄuvali od daljnjih gafova.
Autor: Dražen CigleneÄki
Stoga se o jako zabavnoj temi preseljenja Ureda predsjednika, Kolinda Grabar-Kitarović oÄitovala tek kraćim priopćenjem, prepuÅ¡tajući komunikaciju ljudima iz svoje stranke. A oni su do apsurda doveli tezu koja je u njezinom priopćenju samo implicirana. Dakle, Vlada je Kolindu Grabar-Kitarović, a da ona za to nije dala nikakvog povoda, jednostavno odluÄila izbaciti s PantovÄaka i smjestiti u neadekvatnu rezidenciju u Visokoj ulici. Isprva se moglo samo nagaÄ‘ati o razlozima takvog duÅ¡manskog postupanje prema njoj, možda se premijer Zoran Milanović na taj naÄin osvećuje za izborni poraz Ive Josipovića, no juÄer smo doznali Å¡to se zapravo krije iza svega.
Željko Reiner otkrio je, naime, da je cilj operacije Visoka onemogućavanje Kolindi Grabar-Kitarović da doÄ‘e u posjed arhive iz mandata Josipovića i Stjepana Mesića. U meÄ‘uvremenu je, pak, Karamarko predložio da se predsjednicu, ako već mora prisilno napustiti PantovÄak, useli u Banske dvore, iz kojih bi Vlada otiÅ¡la u Kockicu, nekadaÅ¡nje sjediÅ¡te Saveza komunista Hrvatske. Beskompromisan borac protiv komunizma i pretendent na premijersku dužnost, traži da mu za godinu dana ured bude u simbolu propalog režima?!
Naravno, stvarnost je sasvim drukÄija. Nije se Vlada iz Äistog mira sjetila dislocirati Ured predsjednika u Visoku, nego je to bila izriÄita želja Kolinde Grabar-Kitarović, koja se sad predomislila. Arhiva će, osim ako je Josipović ne zapali, biti tamo gdje će predsjednica uredovati.
Ne bi Karamarko niti u ludilu htio raditi u Kockici. Pa zašto onda HDZ ovako uistinu jadno pokušava Kolindu Grabar-Kitarović izvući iz situacije koju je ona sama proizvela? Prvi dio odgovora glasi – bolje ne znaju. HDZ je danas stranka koja je sposobna organizirati vlastite pristalice i dovesti ih na birališta, ali više od toga ne.
Nikad u svojoj povijesti HDZ nije bio tako neartikuliran, konfuzan. Na politiÄkoj razini, Karamarkova stranka niÅ¡ta ne vrijedi, praktiÄno nije u stanju kreirati neÅ¡to smisleno. No, donekle ih opravdava Äinjenica, a to je drugi dio odgovora na spomenutu dilemu, da njihovi biraÄi niti ne oÄekuju neku ozbiljniju argumentaciju. Karamarko i Brkić karijeru su proveli u policiji i obavjeÅ¡tajnim službama, ali nisu reagirali kad je HDZ-ova kandidatkinja najavljivala preseljenje u Visoku.
MeÄ‘utim, nakon izbora ta se rezidencija odjednom proglaÅ¡ava sigurnosno problematiÄnom. I mogao je Reiner mirne duÅ¡e izjaviti da Vlada tjera predsjednicu u Visoku kako bi ona bila laka meta potencijalnim atentatorima. HDZ-ovi sljedbenici progutali bi to netremice. RijeÄ je o nevjerojatno najnezahtjevnijem biraÄkom tijelu, Å¡to je, dakako, za stranku inicijalno dobro, ali u njoj uniÅ¡tava svaku stvaralaÄku energiju. I tako HDZ tone u politiÄku tupost.
