Autor: Marko Ljubić
Iz ekonomskih neprilika su se izvlačili narodi i ljudi stoljećima, to je svakodnevnica života, ali cijena se uvijek plati. Jedino je važno da bude samo u – novcu.
Ne tako davno kad se u javnosti otvorila priča o Grčiću „četniku“ napisao sam da je po svemu sudeći učinio više štete hrvatskome narodu Grčić podpredsjednik Milanovićeve vlade i glavni ekonomski strateg Kukuriku koalicije, nego svi četnici zajedno tijekom Domovinskoga rata.
Nije to bio moj izum, iako sam ga ja stilski i sadržajno eksplicitno izgovorio.
Slušajući prije svih Željka Lovrinčevića, koji bi tu i tamo dobio prigodu reći ponešto na nacionalnim televizijskim programima, a rukovodeći se golom logikom, bilo mi je jasno da zastrašujuća ekonomska politika Milanovićeve Vlade prije svega ruši hrvatsku suverenost i državnost.
A bez tih elementarnih pretpostavki svaka priča o nacionalnoj ekonomiji je potpuna besmislica.
Iz ekonomskih neprilika su se izvlačili narodi i ljudi stoljećima, to je svakodnevnica života, ali cijena se uvijek plati. Jedino je važno da bude samo u – novcu.
Može li se dogoditi i hoće li se dogoditi da ostavština divljanja Zorana Milanovića i Vesne Pusić bude fatalna za hrvatski narod?
Može.
Sve ovisi o svijesti predsjednice Republike i nove Vlade o razini dramatičnosti realnog stanja u Hrvatskoj. Da ne bi ovo bila pesimistična poruka, želim istaći da je stanje 1990. godine bilo daleko, daleko dramatičnije. Pouke neka izvede svatko za sebe.
Vjerovnici su zadali ovakve preduvjete.
Prvo, posve ekonomska i racionalna logika. Zaustavite rast javnoga duga, a da bismo mogli ozbiljno razgovarati moramo vidjeti nekoliko načela koji to potvrđuju. Dovoljno je za početak vidjeti znakove i mjere.
To Oreškoviću neće biti problem postići.
Drugo je opasnije i izravan zahtjev za odustajanjem od djela isključive državne suverenosti.
Ulagači inizistiraju na potpunom odustajanju nove hrvatske Vlade i Države od bilo kakvih promjena monetarne politike. Samo ne znamo koliko je to inzistiranje još isključivo i čime ga se može ograničiti u razgovorima bez kojih Hrvatske ne može.
Pojašnjenje.
U elementarnim temeljima nacionalne i državne suverenosti je uz zakonodavnu, izvršnu, pravosudnu i monetarna vlast. Velika četvorka temelja svake državnosti. Sveti gral.
Bez bilo kojega od ovih stupova nemoguće je razvijati vlastito društvo, slobodu i na koncu ekonomiju.
Svaki taj stup je potpuno isključiva pretpostavka.
Ali, treći zahtjev je ono što je najavljivao Željko Lovrinčević, a na što sam ja ukazivao analizirajući pogubne posljedice „četnikovanja“ Milanovića i Grčića.
Glavni ekonomist UniCredita Erik Nielsen je jasno upozorio da je to ulagačima „veoma važan“ zahtjev. Po njegovim riječima „raste zabrinutost zbog političkih orijentacija zemalja poput Mađarske i Poljske“, pa se od Hrvatske „očekuje jasna potvrda svoje bliskosti s EU“.
Koje EU?
Nisu li i Mađarska i Poljska ravnopravne zemlje članice EU?
Nisu li svi razvojni pokazatelji Poljske i Mađarske, pogotovo Mađarske nakon dolaska Orbana na vlast, takvi da bi ih racionalan ekonomist trebao i morao poduprijeti i upravo politiku koja ih je omogućila uzeti kao primjer dobre nacionalne politike?
Jesu.
Ne radi se samo o ekonomiji, jel’ tako?
To ćemo brzo vidjeti. Nema nikakve sumnje da se uvjeti poslovanja s glavnim ulagačima kako se oni vole zvati, neće samo zadržati na ekonomskim ili razvojnim pitanjima, konroli javnih troškova, plaća, restrukturiranju javnih kompanija ili privatizaciji državne imovine.
To su priče za naivčine.
Zbog toga bih volio da Petrov i njegovi suradnici pažljivo prouče sinošnju izjavu Erika Nielsena ali i malo ozbiljnije prouče silnice trajnih sukoba bruxellskih birokrata s Orbanom.
Pa da to onda usporede sa svojim javnim stavovima da svjetonazor nije važan.
Očekivati je kao jedan od ultimativnih preduvjeta i cijeli paket „europskih stečevina“ koji će se svesti na divljanje sadašnjega antifa sektora, divljanje velikosrpstva pod firmom nacionalnih manjina, ćirilizaciju društva, proizvodnju ustašluka, razvoj sve veće potpore Srbiji, potpuno odustajanje od BiH kao hrvatskog strateškog interesa, divljanje profesionalnih gejeva i stotina „europskih ideja i vrednota“.
U glavnom, sve redom „europskih vrednota“ koje potpuno isključuju sve nacionalno, kršćansko, a pogotovo identitet.
Sve su to posljedice Milanovićeve i Pusićkine politike.
Divljanje javnoga duga tijekom Milanovićeva mandata koji je sa 154 narastao na 289 milijarda kuna, izuzetno loše poslovanje s europskim fondovima, nevjerojatne pogriješke i propusti teški milijarde Eura, nisu samo pitanja političke odgovornosti, već na samoj granici, ako ne i uveliko ispod, namjerne opstrukcije i zloupotrebe državnih položaja. Jer od takve eksplozije duga nikada se neće ostvariti ni jedna lipa novog nacionalnoga proizvoda.
Jedini koji su rasli, producirali se, razvijali svoje djelovanje od tih silnih milijardi posuđenih novaca bili su stotine Teršelički, Bosanaca, Pusića, Mima Simić, Rada Borić i Gongova te sličnih antihrvatskih javnih protuha u kulturi, medijima te pseudoznanosti.
A od takvih ulaganja možemo očekivati samo nevolje, podvale, zločestoću i javno nasilje.
Hoće li Hrvatska morati u paketu suradnje s međunarodnom financijskom oligarhijom proglasiti Vesnu Teršelič ili Gordana Bosanca sekularnim svecima, a Protagoru novom poželjnom crkvom?
Vidjet ćemo kako će na te posve očekivane zahtjeve odgovoriti predsjednica Republike, Tomislav Karamarko, Božo Petrov i Tihomir Orešković.
Tko je uz „četnike“ Grčića i Milanovića, najodgovorniji za današnje stanje?
Prvo i najvažnije – mediji.
Drugo, sve oporbene politike, posebno HDZ-eova.
Da su mediji bili drugačiji i da jesu drugačiji, stvorili bi kritični minimum otpora i to se ne bi moglo događati. Kao recimo u slučaju kad je antifa sindikalac, dežurna batina protiv HDZ-a, cestovnjak Stanić s „revolucionarima“ s Cvjetnoga trga organizirao javni prosvjed protiv monetizacije autocesta.
Trebalo ih je poduprijeti. Trebalo je još tisuću puta poduprijeti slične zamisli, ali su dolazile s „druge strane“ pa je protiv njih i njihovih inicijatora pokrenuta lavina linča.
A bile su često još opravdanije.
Konačno, to je samo pokazatelj koliko je, iako realno u otežanim uvjetima potpuno neprijateljske javnosti i društvene infrastrukture, HDZ bio jako loša i benigna oporba.
To im na vlasti nikako neće moći biti opravdanje za neuspjehe.
S obzirom da će novu Vladu dočekati i već jest, jednako neprijateljsko društveno okruženje, pri čemu se ne treba zavaravati svojevrsnim linčom Milanovića koga je jučer najavio antifašistički batinaš Stanković, pitanje je može li Karamarko biti uspješniji na vlasti.
Morat će.
