Štetu snose samo igrači, hrvatski reprezentativci koji su čak nakon utakmice uglas govori “kako nas je bolje izbaciti nego igrati pod ovkvim uvjetima”.
Ne može se čovjek dobro osjećati nakon ovakve utakmice. Umjesto slavlja i razdraganosti svjedočimo tuzi i bijesu, mnogi još uvijek ne shvaćaju što se dogodilo. Hrvatska je igrala sjajno i vodila s 2-0 propuštajući unakaziti Čehe, da bi konačan ishod bio 2-2, a Česi su zadnje sekunde proveli ganjajući pobjedu.
Osim što nas je prvo neugodno iznenadio Subašić sudjelovavši kod prvog gola Čeha svojom neusredotočenošću, posve su nas šokirali huligani koji su predkraj utakmice zasuli teren bakljama, a potom i topovskim udarom koji je teško ozlijedio jednog vatrogasca. Bilo je to kod 2-1 prednosti Hrvatske, sudac je prekinuo utakmicu i kada je ista nastavljena Hrvati na terenu nisu postojali. Igrali su samo Česi i izjednačili.
Bilo je tužno gledati hrvatske reprezentativce koji mole, kume (kao) vlastite navijače da ne čine više nerede, a još je tužnije bilo vidjeti kad su naši nogometaši tražili od policije da prestane huliganski pir, a policija ni da mrdne.
Kao društo, čiji je nogomet samo jedan dio, plaćamo enormnu cijenu nereda i bezvlašća u našoj zemlji. Hrvatska je danas u St-Ettieneu baš izgledala kao država bez vlade. Problem huliganizma evidentan je u nas desetljećima, kao što također postoji problem nogometne mafije protiv koje se (opet kao) bore navijači huliganskim ispadima.
Štetu snose samo igrači, hrvatski reprezentativci koji su čak nakon utakmice uglas govori “kako nas je bolje izbaciti nego igrati pod ovkvim uvjetima”.
Kako bilo, ovaj rezultt po našu reprezentciju ne treba biti loš, igralo se većim dijelom utakmice dobro, čak i sjajno. Više treba brinuti rekcija Uefe i sljedeće utakmice u kojoj bi huligni mogli nastaviti svoj pir.
Zarobljeni u svojim vlastitim borbama predstavili smo se svijetu kao nesretno i nezgrapno društvo za Europu. Jedna generacija nogometaša s velikim kapacitetom na rubu je sloma. Kao i njeni istinski navijači.
