U zemlji, čija politička scena dugi niz godina obiluje izdajama, lažima, prijevarama, krađama, aferama i malverzacijama, ići samostalno na izbore sa sloganom: “Vjerodostojno!” je sulud potez, no završilo je povoljno, pa to onda nazivamo hrabrim.
Ipak, od dolaska Karamarka na mjesto predsjednika HDZ-a, ta stranka, nakon Tuđmana, po prvi put ima profiliranu i jasnu vanjskopolitičku viziju i ideju, te je ona bila dio i predsjedničke kampanje trenutne predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, i dio HDZ-ove kampanje prije parlamentarnih i izvanrednih izbora.
Treba li uopće trošiti riječi na “regijonsku” politiku Račana, Mesića, Josipovića i Milanovića, njihovo zbližavanje s Beogradom te narušavanje odnosa s tradicionalnim hrvatskim prijateljima SAD-om i Njemačkom, ali i sa susjednim zemljama kao što je Mađarska, na koju bi se itekako mogli ugledati?
Ono što je, između ostalog, doprinijelo dobrom izbornom rezultatu, Domoljubne koalicije, trenutne Predsjednice RH, i naposljetku HDZ-a, nije samo obećana državotvornost, suočavanje s “proleterskim” kriminalom SDP-a i pokretanje gospodarstva, već i obećanje da će se Hrvatska vratiti tamo gdje pripada – u Europu, okružena zemljama čijem civilizacijskom krugu pripada, a to su prije svega Austrija i Mađarska, a potom Češka, Poljska i Slovačka. Ulazak Hrvatske u NATO i EU nije nikakva zasluga Sanaderove ili Kosoričine vlade, pogotovo ne vlade Zorana Milanovića, već samo završetak onoga puta na koji nas je izveo Franjo Tuđman.
Naša je Predsjednica bila počasna gošća na zasjedanju zemalja Višegradske skupine (Poljska, Češka, Slovačka, Mađarska), nalazila se s čelnicima baltičkih zemalja te obećala stvaranje osovine Baltik-Jadran. Projugoslavenski mediji ne izvještavaju narod hrvatski da su Poljska i Mađarska prve zemlje koje su izašle iz recesije i da imaju najbrže rastuća gospodarstva u Europskoj uniji. Mađarskog premijera Orbana proglašavaju fašistom jer štiti svoju državu i ponaša se državotvorno, a slično je s Poljacima.
Također su nas zaboravili obavijestiti da je Austrija već poslala zahtjev za primanjem u višegradsku skupinu, kao i da je slovenski premijer Cerar Sloveniju opasao žicom. Preko polja ulaze migranti, nesposobni ministar Orepić ne poduzima ništa (što je ipak napredak u odnosu na Ostojića kojemu su teroristi odgovorni za pariški i briselski pokolj prošli ispred nosa, tko zna, možda se i rukovao s njima?), Mađarska je također zaštitila svoje granice, kao i Austrija, a Hrvatska, po svojem starom običaju – ništa, bavi se unutarnjim glupostima kao što su unutarstranački izbori u Partiji i dopušta da petokolonaška jugoslavensko-liberalna politička opcija, koja, nažalost, drži sve velike medije, diktira vanjsku politiku.
Dakle, HDZ i Predsjednica su obećali da će štititi Hrvatsku, odnosno da će je voditi u smjeru u kojem Hrvatice i Hrvati žele. To znači: prema zemljama višegradske skupine i prema osovini Baltik-Jadran. Zašto se po tom pitanju ne čini ništa?
Jasno je da tehnička vlada nije u stanju nešto poduzeti, no Predsjednica je svakako u stanju. Predsjednik tehničke vlade Tihomir Orešković je bio na sastanku zemalja EU glede pitanja migranata, a ni jedan medij nije prenio zaključke i političke poruke koje su odaslane, kao ni što je i kako Orešković govorio u ime Hrvatske. Dakle, kako je već rečeno, Predsjednica i izgledni budući predsjednik vlade Plenković su, između ostaloga, dobili mandat i za jasnu vanjsku politiku i to njihovi birači očekuju: Hrvatsku u višegradskoj skupini, u spomenutoj osovini, kojoj su glavni vanjskopolitički partneri Mađari, Austrijanci i Poljaci. Dakle, čim se izglasa povjerenje vladi, zahtjev za prijem u Višegradsku skupinu mora biti prvi vanjskopolitički potez, između ostaloga, jer bismo time došli među “bratske” narode, ali ne bratske po principu “ko nas bre zavadi”, već bratske po kulturnoj i civilizacijskoj baštini, povijesti, tradiciji i svjtonazoru, koji su također proživjeli komunističko zlo i koji znaju štititi državne interese i svoj narod.
Da se Orban sa svojom strankom Fidezs mogao kandidirati na prošlim parlamentarnim izborima u Hrvatskoj, pomeo bi svu konkurenciju i vjerojatno bi imao dvotrećinsku saborsku većinu. Hrvati uvijek imaju potrebu biti najpametniji i najoriginalniji i uporno odbijaju učiti od drugoga i drugih. Između ostaloga, cilj političara je ostanak na vlasti, a kako se čini, Fidezs će još dugo Mađarskom vladati iz jednostavnog razloga – jer postupa, ako ništa vanjskopolitički i glede pitanja migranata po volji naroda, što je i njihova zadaća. Pa barem neka iz toga razloga Plenković i Grabar Kitarović djeluju sukladno onomu što su obećali. Pamćenje birača je kao u riba, ali ćemo ipak nešto zapamtiti.
Zaključno, neka si politička vrhuška, koja se nakon dugo godina uistinu može nazvati hrvatskom, izbije iz glave bilo kakvu ideju o “južnoslavenskoj” asocijaciji zemalja koju bi Hrvatska trebala voditi, neka, unatoč pranju mozga koje traje od 1918. ili željama stranih središta političke moći prekine politiku “regijona”, jer mi tom “regijonu” nikada nismo pripadali, već smo nasilno u nj dovedeni i smješteni.
Dakle, okrenuti se višegradskoj skupini, ali oprezno, ne Višegradu u BiH, gdje se nalazi poznati “Na Drini ćuprija”, već poštivati volju hrvatskoga naroda i ispuniti predizborna obećanja; kao što reče sloga: “Vjerodostojno!”
Josip Gajski
