Pravnik i politolog Jure Vujić smatra da bi jedan od epiloga suÄ‘enja Josipu Perkoviću mogla biti lustracija i saniranje komunistiÄke proÅ¡losti.
-JoÅ¡ se ne zna kakav će biti epilog Perkovićevog suÄ‘enja u NjemaÄkoj ali taj sluÄaj otvara povijesnu priliku za uvoÄ‘enje i primjenu prikladnoga Å¡ireg zakona o lustraciji kao jedan od kljuÄnih sredstava osloboÄ‘enja od tog naslijeÄ‘a, Äije modalitete treba definirati, koji bi ne samo na simboliÄnoj razini nego i na druÅ¡tvenoj i institucionalnoj razini konaÄno omogućio potrebne rezove za saniranje komunistiÄke proÅ¡losti i poput karcinoma odstranio one udbaÅ¡ke relikte koji koÄe slobodarski, demokratski i generacijski zreo razvoj druÅ¡tva – istaknuo je Vujić u nedavno objavljenom razgovoru na portaluNarod.hr.
Ocjenjuje da je titoistiÄki komunistiÄki režim, represivnim mjerama, pokuÅ¡ao izbrisati svaki trag hrvatske i drugih nacionalnih memorija na podruÄju tadaÅ¡nje Jugoslavije
-Nasilnim preuzimanjem vlasti 1945. titoistiÄki komunistiÄki režim propagandnim i represivnim metodama, nastojao je putem politike tabula rasa izbrisati svaki trag hrvatske i drugih nacionalnih memorija na podruÄju tadaÅ¡nje Jugoslavije, inaugurirajući novo revolucionarno povijesno zlatno doba, s naglaskom na modernizaciji, industrijalizaciji i obraÄunu s klasnim neprijateljem. TitoistiÄki režim nikada nije razmiÅ¡ljao o bilo kakvom memorijalnom „konsenzusu“ ili „memorijalnom paktu“ ili dogovoru s hipotetiÄnom hrvatskom oporbom (Å¡to se dokazalo i represijom Hrvatskog proljeća u KaraÄ‘orÄ‘evu 1972). Razdoblje izmeÄ‘u 1945. i 1990. u Hrvatskoj je bilo razdoblje negacije i organiziranoga zaborava komunistiÄkih žrtava u Jugoslaviji – ocijenio je Vujić.
Tuđmanovu politiku pomirbe vidi kao imperativ ratnog stanja i agresije.
-S hrvatskim državnim osamostaljenjem 1990. prvi predsjednik Franjo TuÄ‘man nastojao je provesti nacionalno pomirenje izmeÄ‘u partizana i tzv. ustaÅ¡a zbog imperativa ratnog stanja, a na planu uravnotežene memorijalne politike to se imalo održavati i komemoracijama obostranih žrtava i povijesnim monumentima od Jasenovca do pokroviteljstva za komemoraciju Bleiburga – podsjeća Vujić.
Od 2000. kreće lustracija u obrnutom smjeru
Politiku koja se u Hrvatskoj vodi nakon 2000. i dolaska na vlast Ivice RaÄana i Stjepana Mesića gleda kao pokuÅ¡aje sustavnog kriminaliziranja Domovinskog rata i veliÄanja komunistiÄkih žrtava.
– Od 2000. i stupanja na vlast lijeve koalicije nastaje razdoblje vrlo sliÄno pojavi nove Å¡panjolske Zapaterove memorijalne politike hipermnezije. Od tada se sustavno kriminalizira Domovinski rat u kontekstu haÅ¡kih paradigmi o „zloÄinaÄkom pothvatu“ i graÄ‘anskom ratu, a organizira se zaborav hrvatskih žrtava u Drugome svjetskom ratu te ih se selektivno nastoji prikazati kao zaslužene kolaboracionistiÄke ratne žrtve (Å¡to se oÄitovalo i uskraćivanjem državnoga pokroviteljstva nad komemoracijom u Bleiburgu). Na drugoj strani, sustavno se provodi veliÄanje i komemoriranje antifaÅ¡istiÄkih i partizanskih žrtava kao odraz nepristrane hipermnezije. Tzvetan Todorov iznosi kako pamćenje nije ni dobro ni loÅ¡e, ali ono uvijek oscilira izmeÄ‘u dvije tendencije koje bivÅ¡i totalitarni režimi, a i dan danas demokratski postkomunistiÄki “liberalni režimi†instrumentaliziraju: sakralizacija kao radikalna “izolacija uspomena†i banalizacija kao ekscesivna asimilacija sadaÅ¡njosti s proÅ¡lošću – istiÄe Vujić.
OÄuvanje poluga vlasti vidi kao glavni razlog recikliranje bivÅ¡ih komunista u danaÅ¡njem druÅ¡tvu.
-Nakon pada Berlinskoga zida prije donoÅ¡enja zakon o lustracija u svim postkomunistiÄkim zemljama, zapravo se dogodila velika i sliÄna konverzija ili bolje reÄeno „vlasniÄka zamjena i neopatrimonijalna i politiÄka reciklaža“, na naÄin da se komunistiÄka gospodarska i politiÄka i kulturna elita (bolje reÄeno nomenklatura) pretvorila u tzv. „ kolibre“ – liberalne komuniste kojeg sam nazvao „transformerima“ koji su se pod izgovorom „profesionalizacije“ reciklirali i prigrlili pravila tržiÅ¡ne demokracije kako bi oÄuvali poluge vlasti i razne povlaÅ¡tene sinekure iz proÅ¡log režima – smatra Vujić.
Komunisti i liberalna demokracija
Nije uopće iznenaÄ‘en Äinjenicom da su bivÅ¡i komunisti odreda prihvatili liberalnu demokraciju.
-Francuski sociolozi Georges Mink i Jean-Charles Szurek dobro su detektirali tadaÅ¡nji povoljan povijesni trenutak za rekonstrukciju komunistiÄkog sistema u sustav koji bi mogao nesmetano reciklirati i konvertirati bivÅ¡e komunistiÄke aparatÄike te marksistiÄki sveuÄiliÅ¡ni kadar u novonastali liberalni demokratski mainstream.
Liberalna demokracija kao tržiÅ¡na ekonomija nije nekompatibilna s komunistiÄkim mentalnim habitusom, jer neoliberali i neomarksisti proizlaze iz istovjetnog ideoloÅ¡kog prosvjetiteljskog inkubatora iz iste ideologije politiÄke korektnosti, te potjeÄu od komplementarne ideoloÅ¡ke graÄ‘e utemeljene na idejnim matricama mehanicistiÄkog materijalizma, druÅ¡tvene permisivnosti kao proizvoda iluministiÄkoga prosvjetiteljstva, utilitarizma i pragmatizma te ateistiÄkog ekskluzivizma – navodi Vujić.
Vjeruje da bi se nakon donoÅ¡enja zakona u lustraciji i suoÄavanjem sa totalitarnom proÅ¡lošću, utjecaj bivÅ¡ih komunista znatno smanjio.
-Nakon donoÅ¡enja zakona u lustraciji koji su znaÄajno doprinijeli rasvjetljivanju i suoÄavanju sa totalitarnom proÅ¡lošću, utjecaj bivÅ¡ih komunista znatno smanjio u druÅ¡tvu, u politiÄkoj i gospodarskog sferi kao i na sveuÄiliÅ¡tima i u obrazovnom sektoru.
Zapravo proces lustracije ukazuju na negativne druÅ¡tvene posljedice socioloÅ¡kog fenomena „path dependency“ koji oznaÄava prisutnost naslijeÄ‘a mentalnog komunistiÄkog habitusa kao naÄin miÅ¡ljenja i ponaÅ¡anja joÅ¡ uvijek snažno prisutan zbog toga Å¡to je kod navedenih postkomunistiÄkih elita, unatoÄ demokratskim promjenama, komunizam kao ideologija ostao joÅ¡ uvijek snažni strukturalno-psiholoÅ¡ki Äimbenik konstrukcije zbilje i pokretaÄ onoga Å¡to je Gordana Bosanac nazvala inauguralni paradoks kao sastavni dio inauguralne svijesti – navodi Vujić.
Primjer Žarka Puhovskog
Kao primjer mentalne uvjetovanosti i ovisnosti o komunistiÄkom totalitarnom naslijeÄ‘u u raznim segmentima tzv. znanstvene i pseudo-akademske zajednice u Hrvatskoj navodi sluÄaj Žarka Puhovskog.
-Takvo naslijeÄ‘e dobro ilustrira jedan bizarni Älanak „Nacionalni socijalizam u doba globalizacije“ Žarka Puhovskog na portalu banka.hr (o ideoloÅ¡koj dosljednosti dotiÄnoga puno govori sama Äinjenica da kao bivÅ¡i jugoslavenski unitarista i praksisovca danas piÅ¡e za bankarski sustav kao glavna poluga financijskog kapitalizma i neoliberalizma) u kojem me podlo bez mojeg znanja proziva zbog kritiÄkog sadržaja moje knjige „Mitovi i realnosti titoizma“ (koja je objavljena u obliku feljtona u veÄernjem listu) u kojoj analiziram totalitaristiÄki oblik bivÅ¡eg jugoslavenskog režima i ujedno diktatorski položaj Josipa Broza Tita, Å¡to se oÄito nije svidjelo Puhovskom koji nastoji ublažiti politiÄku prirodu tog režima sa smijeÅ¡nim, retoriÄkim i promaÅ¡enim argumentima. O moralnoj vertikali dotiÄnoga autora Älanka i samoproglaÅ¡enog komentatora, govori i njegova biografija pristupna svima na wikipediji u kojo stoji da je „ Za vrijeme Hrvatskog proljeća, Puhovski spadao je u frakciju ondaÅ¡njih studenata koja se protivila reformskoj struji i branila jugoslavenski unitarizam. Nakon sloma Hrvatskog proljeća, bio je svjedok optužbe na montiranom procesu protiv reformistiÄki orijentiranih studenata ZagrebaÄkog sveuÄiliÅ¡ta meÄ‘u kojima su bili Ivan Zvonimir ÄŒiÄak i Dražen BudiÅ¡a. Jedan od osnivaÄa Udruženja za jugoslavensku demokratsku inicijativu (UJDI), organizacije marksista koji su htjeli oÄuvati SFR Jugoslaviju od raspada unutarnjom reformom. U svojoj knjizi SocijalistiÄka konstrukcija zbilje, relativizira pravo republika SFR Jugoslavije na otcjepljenje i neovisno. Bio je svjedok tužiteljstva HaÅ¡kog tribunala u sudskom procesu protiv generala Ante Gotovine, generala Mladena MarkaÄa i generala Ivana ÄŒermaka – istiÄe Vujić.
Ukazuje na Äinjenicu da su države koje su provele lustraciju već raÅ¡Äistile sa osobama koje su suraÄ‘ivale sa bivÅ¡im represivnim i totalitarnim aparatom.
-U postkomunistiÄkim zemljama u kojima je provedena lustracija, taj je proces i omogućio otklanjanje tog mentalnog komunistiÄkog naslijeÄ‘a na sveuÄiliÅ¡tima kao i umirovljenje onih sveuÄiliÅ¡nih kadrova koji su cinkali svoje kolege „zbog nacionalizma“ i suraÄ‘ivali sa bivÅ¡im represivnim i totalitarnim aparatom. TakoÄ‘er je i omogućena revizija sumnjivih znanstvenih i doktorskih titula zvanja koje su steÄene po politiÄkoj podobnosti, dok u Hrvatskoj su u javnom i medijskom životu joÅ¡ uvijek snažno eksponirani postmarksisti i sinekuristi sa politiÄkim doktoratima (primjerice o Kardelju, o radniÄkom samoupravljanju o socijalizmu itd..) – navodi Vujić.
Otvoriti arhive
Ocijenjuje da je lustracija nemoguća bez otvaranja i slobodnog pristupa dosjeima jugoslavenskih tajnih službi.
-Bez obzira na razliÄite modele, lustracija je proces koji je u praksi ograniÄenog trajanja, u kojem se razotkrivaju krÅ¡enja ljudskih prava u nedemokratskim režimima, a u sluÄaju bivÅ¡ih komunistiÄkih zemalja, onih koje je provodila bivÅ¡a komunistiÄka nomenklatura. Taj proces podrazumijeva otvaranje i slobodni pristup dosjeima tajnih službi, sudske procese ako su u pitanju zloÄini, ili stavljanje na stup srama (javna objave lista bivÅ¡ih pripadnika i suradnika bivÅ¡ih tajnih službi), ali glavni cilj svakog oblika lustracije je da se to povijesno razdoblje prevladava i neutralizira – istiÄe Vujić.
Ne dvoji da bi proces lustracije naiÅ¡ao na velike zapreke medijskog, znanstvenog, kulturnog postkomunistiÄkog aparata.
-Nakon pada komunizma, pojava lustracije je oznaÄavala neophodno suoÄavanja s proÅ¡lošću tih naroda za vrijeme komunistiÄkih totalitarnih sustava. Lustraciju treba shvatiti u kontekstu jednog slojevitog i viÅ¡edimenzionalnog psiholoÅ¡kog, povijesnog, kulturnog i druÅ¡tvenog politiÄkog procesa koji se artikulira oko dvije osi: prvo kao mjera rastvaranja ostataka komunistiÄkog režima i proÅ¡losti i drugo kao oblik tranzicijske pravde specifiÄna za postkomunistiÄke zemlje. Naravno usvajanje i provedba lustracije u postkomunistiÄkim zemljama a pogotovo u Hrvatskoj je naiÅ¡la na velike zapreke medijskog, znanstvenog kulturnog i postkomunistiÄkog novopeÄenog demokratskog državnog aparata koji su nastojali taj zakon i postupak u negativnom svijetlu, kao lov na vjeÅ¡tice, ili kao ideoloÅ¡ki obraÄun i osveta – prosuÄ‘uje Vujić.
Preventivni karakter, naÄelo pravnog i demokratskog legitimiteta i naÄelo proporcionalnosti smatra temeljnim naÄelima lustracije.
-MeÄ‘utim treba imati na umu da svi modeli lustraciju koji su na snazi u tim zemljama uzimaju u obzir i poÅ¡tivaju kljuÄna naÄela lustracija: a to jest preventivni karakter, naÄelo pravnog i demokratskog legitimiteta i naÄelo proporcionalnosti izmeÄ‘u postavljenih ciljeva i sredstava, naÄela koja su pod strogim nadzorom pravosudnih europskih instancama i Venecijanske komisije Vijeća Europe – navodi Vujić.
Poznati modeli lustracije
Osvrnuo se i na razliÄite modela lustracije provedene u nekadaÅ¡njim komunistiÄkim zemljama.
-Å to se tiÄe modela lustracije, ÄŒeska je prva koja usvojila zakon o lustraciji 1991., SlovaÄka je prva koja otvorila u potpunosti sve arhive bivÅ¡e ÄehoslovaÄke obavjeÅ¡tajne službe, dok u BaltiÄkim zemljama lustracija je shvaćena i provedena kao mjera de-sovjetizacija.
Poljski modellustracije je radikalniji model prekida izmeÄ‘u starog totalitarnog i novog demokratskog režima, a pokretanjem Instituta narodnog sjećanja 2007. godine, ustanove Äija je funkcija poticanje, nadzor i promoviranje lustracijskih postupaka, situacija je dobila novu dimenziju.
ÄŒeÅ¡ki modellustracije je Äesto prikazan kao tvrdi model jer održava odluÄne i beskompromisne politiÄke volje za potpunom suoÄavanjem neutralizacijom nasljeÄ‘a komunistiÄke proÅ¡losti. Nakon transformacije 1991. godine, karizmatiÄni lider Vaclav Havel je inzistirao na upoznavanje javnosti s tamnom stranom ÄehoslovaÄkog režima, prokazivanje i procesuiranje odgovornih za krÅ¡enje ljudskih prava i suzbijanje demokratskih inicijativa, dok su lustracijski akti zahvatili sve dužnosnika i službenika represivnog i pravosudnog sustava sa svih razina na kojima su mogli utjecati na druÅ¡tvo i politiku.
MaÄ‘arskaje provela jedan oblik „meke“ lustracije. Zbog nedostatak jasne politiÄke volje 90-ih i općenito zbog slabe osvijeÅ¡tenosti javnosti oko potrebe za sustavnom lustracijom po ÄeÅ¡kom modelu – navodi Vujić.
Budući hrvatski zakon o lustraciji vidi u okvirima smjernica Venecijanske komisije koje pružaju jasne preporuke pri formuliranja zakona o lustraciji.
-Å to se tiÄe modela lustracije u Hrvatskoj treba ponajprije napomenuti kako donoÅ¡enja jednog takvog zakona ne predstavlja nikakvu Äesto politiÄku pristranost, „osvetu „ili ideoloÅ¡ki i politiÄki revanÅ¡. Na temelju iskustava svih postkomunistiÄkih zemalja koje su izglasale i provele takav zakon, Hrvatska bi mogla usvojiti svojevrsni zakon o lustraciji koji bi bio u skladu sa svim demokratskim pravnim standardima , sukladno Europskoj konvenciji o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, te sadržaju rezolucija Vijeća Europe br. 1096. i 1481. o potrebi osude zloÄina totalitarnih komunistiÄkih režima. Å to se tiÄe samog pravnog regulatorskog okvira takvog mogućeg zakona, hrvatski zakon o lustraciji bi se uklapao u okvirne smjernice Venecijanske komisije koje pružaju jasne preporuke pri formuliranja zakona o lustraciji i koje se temelje na sljedećim naÄela: naÄelu praviÄnost, naÄelo vremenskog razdoblja (ovisi o mogućnostima glede izgradnje funkcionalnog demokratskog pravnog, policijsko-sigurnosnog, obrazovnog i upravnog sustava) naÄelo lustriranja fiziÄkih osoba unutar državnog aparata i javnih institucija (lustracija se ne odnosi na privatni sektor) koja zbog svoje odgovornosti u proÅ¡lom totalitarnom sustava nije u stanju obnaÅ¡ati svoju profesionalnu dužnost potpuno u skladu s demokratskim standardima, naÄelo sudskog procesuiranja, uz poÅ¡tivanje prava osobe zahvaćene lustracijskim postupkom i poÅ¡tivanje presumpcije nevinosti, naÄelo objavljivanja imena i prezimena osoba za koje se utvrdi da su svojom aktivnošću doprinosile totalitarnom režimu, ali i krÅ¡enju elementarnih ljudskih prava žrtava, tek po pravomoćnoj ocjeni suda – istiÄe Vujić.
Smatra da Hrvatska, prvenstveno zbog nacionalnih interesa, mora donijeti zakon o lustraciji.
-Treba jasno reći da Hrvatska treba donijeti takav zakon o lustraciji prvenstveno radi naÅ¡ih nacionalnih interesa i nas samih i budućih generacija a ne iskljuÄivo Å¡to nam to nalažu Europski parlament ili Vijeće Europe koji nam pružaju prikladni pravni instrumentarij za provoÄ‘enje takvog zakona. DonoÅ¡enje zakona o lustraciji nije nikada prekasni postupak jer je dostatan javni konsenzus i politiÄka volja, a najbolji je primjer Makedonije koja je usvojila zakon o lustraciji 2009. godine. zakoni o lustraciji doneseni su i u Srbiji i Albaniji, prema tome Hrvatska u tom djelu Europe ostaje „zemlja sluÄaj“ jer joÅ¡ uvijek nije donijela takav zakon. Glede primjena zakona o lustraciji, postoji niz oblika lustracije, linearna lustracija, stroga lustracija (koja podrazumijeva uklanjanje s javnih funkcija osoba koje su pripadale proÅ¡lom režimu i koje su u bivÅ¡em državnom aparatu obnaÅ¡ale odreÄ‘ene funkcije), “meka lustracija†(posredna) – navodi Vujić.
Upozorava da lustracija nije nikakva politiÄka Äistka nego je usmjerena prema onima koji su krÅ¡ili osnovna, temeljna ljudska prava i dostojanstvo.
-U svakom sluÄaju lustracija nije politiÄka Äistka jer je ona samo usmjerena onima koji su krÅ¡ili osnovna, temeljna ljudska prava i dostojanstvo pri Äemu je nevažno jesu li oni u proÅ¡lom sustavu bili na nekoj važećoj funkciji ili ne. ÄŒak i parlamentarna skupÅ¡tina Vijeća Europe osudila je totalitarni komunistiÄki poredak u svoje dvije rezolucije: rezoluciji 1481 o meÄ‘unarodnoj osudi zloÄina totalitarnih komunistiÄkih poredaka, koju je Parlamentarna skupÅ¡tina Vijeća Europa usvojila 25. sijeÄnja 2006., i rezoluciji 1096 o uklanjanju naslijeÄ‘a bivÅ¡ih komunistiÄkih totalitarnih sustava koju je Parlamentarna skupÅ¡tina Vijeća Europe usvojila 27.lipnja 1996. Parlamentarna skupÅ¡tina Vijeća Europe je uvažila legitimnu motivaciju vlada bivÅ¡ih komunistiÄkih država srednje i istoÄne Europe da primijene odgovarajuće mjere kako bi oslobodili tijela države, uprave i ekonomije od utjecaja bivÅ¡e komunistiÄke partije, uz poÅ¡tivanje odredaba europske konvencije o ljudskim pravima – pojaÅ¡njava Vujić.
Zakon o lustraciji smatra najboljim sredstvom protiv politiÄkog revanÅ¡izma te kljuÄnim procesom za obnovu demokracije i vladavine prava.
– Lustracijom se neutralizira mreža solidarnosti upitnih osoba koje su prijetnja normalnom funkcioniranju demokratskog sustava, a u administraciji se ograniÄava utjecaj bivÅ¡ih komunista u birokratskom aparatu s uvoÄ‘enjem etiÄkog standarda, dok bi u gospodarstvu lustracija sprijeÄila pristup bivÅ¡e nomenklature politiÄkom kapitalu i njegovo pretvaranje u ekonomski kapital (posebno je važna najviÅ¡a pozicija u financijskom bankarskom sektoru i kljuÄnim industrijama); u politiÄkom druÅ¡tvu lustracija bi sprijeÄila Äelnicima bivÅ¡eg sustava pristup civilnom i medijskom sektoru kao osnovi za stvaranje pluralistiÄkog sustava, dok bi lustracija u sigurnosnom i obavjeÅ¡tajnom sektoru onemogućila fenomen umrežavanja bivÅ¡ih recikliranih postkomunista i pripadnika bivÅ¡e tajne službe kao i depolitizaciju tog kljuÄnog sektora – istiÄe Vujić.
Nedostaje memoarski zakon o osudi zloÄina komunizma
Upozorava i na Äinjenicu da Hrvatska nema nikakav memorijalni zakon koji izražava službeno stajaliÅ¡te Hrvatske države u odnosu na komunistiÄke zloÄine.
-Na žalost u Hrvatskoj joÅ¡ nema nikakvi memorijalni zakon (osim neobvezujućih saborskih deklaracija) koji izražava službeno stajaliÅ¡te Hrvatske države u odnosu na komunistiÄke zloÄine, koji bi mogao poslužiti kao pravni ali i odgojno-obrazovni temelj za jasno utvrÄ‘ivanje zajedniÄke kulture sjećanja i distanciranje od svih totalitarnih ideologija i zloÄina pa i komunistiÄkih. Takav memorijalni zakon prilagoÄ‘en hrvatskim prilikama koji se temelji i na preuzetim obvezama iz rezolucija i preporuka Vijeća Europe i europskog parlamenta glede osuÄ‘ivanje komunistiÄkih zloÄina bi znaÄajno doprinio za rasvjetljavanje pitanja povijesnog sjećanja i neutraliziranje nasljeÄ‘enih trauma i hipoteka iz proÅ¡lost – kazuje Vujić.
Osvrnuo se i na aktivnosti Inicijativa EU 1481, koja službeno djeluju unutar Odjela za politologiju Matice Hrvatske.
-Inicijativa EU 1481 je službeno predstavljena 21. svibnja u Matici hrvatskoj. UnatoÄ tome Å¡to službeno djeluju unutar Odjela za politologiju Matice Hrvatske, rijeÄ je o Å¡iroj graÄ‘anskoj inicijativi koja okuplja hrvatskih intelektualce i znanstvenike koji podržavaju takvu inicijativu. Treba naglasiti da je rijeÄ o neovisnoj inicijativi koja se ne veže uz nijednu stranaÄku lijevu ili desnu opciju i strukturu.
Takav inicijativa polazi od stajaliÅ¡ta da dosada nije postojao dovoljno politiÄke volje za osuÄ‘ivanje i pravosudno procesuiranje komunistiÄkih zloÄina. Stoga će naÅ¡a inicijativa nastojati putem održavanje regularnih javnih rasprava, okruglih stolova, i znanstvenih meÄ‘unarodnih skupova ukazati ne samo hrvatskoj nego i Å¡iroj europskoj javnosti i europskim institucijama (Europska komisija, Europski parlament) i upozoriti na poteÅ¡koće, opstrukcije i propuste u osudi komunistiÄke totalitarne proÅ¡losti u Hrvatskoj – zakljuÄio je Vujić u razgovoru za portal Narod.hr. objavljenom u dva nastavka.
R.H. bpz.ba