U razdoblju kraćem od osam mjeseci, ÄovjeÄanstvo je iskoristilo prirodne kapacitete za cijelu godinu, dok skladiÅ¡tenje ugljiÄnog dioksida sudjeluje s viÅ¡e od pola potroÅ¡nje ovih kapaciteta, kažu podaci Mreže za globalni ekoloÅ¡ki otisak (Global Footprint Network), meÄ‘unarodne neprofitne organizacije koja se bavi pitanjima održivosti i koja ima centre u Sjevernoj Americi, Europi i Aziji.
Global Footprint Networkprati potroÅ¡nju prirodnih resursa od strane ÄovjeÄanstva (ekoloÅ¡ki otisak) u odnosu na sposobnost prirode da odgovori na tu potroÅ¡nju obnavljanjem prirodnih resursa (biokapacitet). Dan ekoloÅ¡kog duga je dan kada godiÅ¡nja potroÅ¡nja ÄovjeÄanstva u odnosu na prirodu prekoraÄi ono Å¡to Zemlja može regenerirati u toj godini. Dan ekoloÅ¡kog duga svake se godine pomiÄe unaprijed – 2000. godine bio je poÄetkom listopada dok ove godine pada na 13. kolovoza.
Posljedice ekoloÅ¡ke potroÅ¡nje postaju sve oÄiglednije, a javljaju se u vidu ogoljavanja Å¡uma, suÅ¡a, nedostatka svježe vode, erozije tla, gubitka bioloÅ¡ke raznolikosti i nagomilavanja ugljiÄnog dioksida u atmosferi. Prema klimatskim modelima, navedene pojave će sve viÅ¡e dovoditi do sve izraženijih ekoloÅ¡kih posljedica. Shodno tome, donosioci odluka koji će uzimali u obzir ova rastuća ograniÄenja imat će veće Å¡anse da postignu dugoroÄno održive gospodarske rezultate.
UgljiÄni otisak ÄovjeÄanstva se udvostruÄio od ranih sedamdesetih godina proÅ¡log stoljeća, kada je ÄovjeÄanstvo prvi put preÅ¡lo granicu ravnoteže i uÅ¡lo u ekoloÅ¡ki dug. UgljiÄni otisak je i dalje najveći uzrok neravnoteže izmeÄ‘u ekoloÅ¡kog otiska i biokapaciteta planeta. Matis Vakernagel, predsjednik Global Footprint Networka i jedan od tvoraca izraÄunavanja ekoloÅ¡kog otiska kaže: ,,Globalni odgovor leži u postupnom smanjivanju uporabe fosilnih goriva Å¡to je i predmet meÄ‘unarodnih pregovora u oÄekivanju novog općeprihvaćenog klimatskog dogovora u Parizu.“
UgljiÄni otisak je neraskidivo povezan s ostalim komponentama ekoloÅ¡kog otiska — obradivim zemljiÅ¡tem, paÅ¡njacima, Å¡umama i zemljiÅ¡tem na kojem su izgraÄ‘eni objekti i infrastruktura. Svi korisnici tih prostora meÄ‘usobno se natjeÄu za slobodan prostor. Å to je veća potražnja za hranom i drvnom biomasom i proizvodima, to je manje raspoloživih Å¡umskih ekosustava koji apsorbiraju ugljiÄni dioksid osloboÄ‘en sagorijevanjem fosilnih goriva.
Klimatski sporazum Äije se postizanje oÄekuje na Konferenciji stranaka potpisnica UN-ove Okvirne konvencije o klimatskim promjenama, koja će se održati u prosincu ove godine, bit će usredotoÄen na održavanje rasta temperature na ispod 2 stupnja Celzijusa u odnosu na predindustrijsko razdoblje. Ovaj zajedniÄki cilj zahtijeva od država potpisnica UN-ove Okvirne konvencije o klimatskim promjenama da primijene konkretne mjere radi postupnog eliminiranja fosilnih goriva do 2070. godine.
Pod uvjetom da se globalne emisije ugljiÄnog dioksida smanje za barem 30 posto do 2030. godine u odnosu na sadaÅ¡nju razinu, Dan ekoloÅ¡kog duga u toj godini bi se mogao vratiti na 16. rujan.
Pozitivan primjer predstavlja smanjenje emisija ugljiÄnog dioksida u Danskoj koja je svoje emisije smanjila za 33 posto u odnosu na devedesete godine proÅ¡log stoljeća. Da je i ostatak svijeta primijenio taj princip, Dan ekoloÅ¡kog duga ove bi se godine obilježavao 3. listopada.
Nastave li se resursi trošiti kako ih danas trošimo, potrošnja resursa u 2030. godini odgovarala bi resursima dviju planeta a dan ekološkog duga bi se pomaknuo na kraj lipnja.
,,Ohrabreni smo povećanjem udjela energije iz obnovljivih resursa, kao i sviješću sektora financija da je niskougljiÄno gospodarstvo put kojim treba ići.“ rekao je Vakernagel. ,,Smanjenje ugljiÄnog otiska je od vitalnog znaÄaja. Sve viÅ¡e to postaje gospodarska potreba država Å¡irom svijeta. Smisao održivosti je da svi žive dobro u okviru kapaciteta koje nam pruža Zemlja. To se može postići samo ako budemo držali ekoloÅ¡ki otisak u granicama kapaciteta naÅ¡eg planeta“.
Hrvatska živi izvan mogućnosti svojih prirodnih resursa
Prema WWF-ovom „IzvjeÅ¡taju o stanju planeta“, kada bi svatko na svijetu živio poput prosjeÄnog Hrvata, trebali bi nam resursi 1,9 planeta. Broj Hrvatska koje bi nam bile potrebne kako bi održale trenutaÄnu populaciju u Hrvatskoj iznose 1,2. Å to se tiÄe otiska, većina biokapaciteta u Hrvatskoj je Å¡uma, gotovo 55 posto, dok je samo 24 posto hrvatskog bioloÅ¡kog kapaciteta obradiva povrÅ¡ina. Hrvatska je prvi put zakoraÄila u ekoloÅ¡ki dug 1997. godine. Biokapacitet po stanovniku ostao je isti od 1992. godine, ali je ekoloÅ¡ki otisak potroÅ¡nje porastao tijekom tog razdoblja. UgljiÄni je otisak porastao za 124 posto u razdoblju izmeÄ‘u 1992. i 2006., kada je dosegao svoj vrhunac.
M.B. bpz.ba