Čuo sam se nedavno s prijateljem iz Hercegovine. Razgovaramo o raznim stvarima, a on mi u jednom trenutku reče: Nama se ovdje u Hercegovini ne piše dobro, no ni vi gore nećete proći puno bolje… Ako ne iziđete iz deminutiva.
Kako to misliš – pitam ja – kakvog deminutiva? On mi kaže: Ma, bio sam nedavno gore u Zagrebu, pa sve mi nešto u deminutivu govore. Te idemo na kavicu, te ,gospon, izvolite računček… Tolika količina umanjenica u običnom govoru govori ponešto i o mentalitetu naroda, i sve nekako biva sitnije, manje, beznačajnije – dometne taj moj prijatelj.
Prisjećam se tog razgovorčića dok predsjednik Hrvatske vlade u božićno vrijeme obavještava naciju o tomu da smo izgubili arbitražu s MOL-om u sporu oko Ine. Plenković ne upotrebljava deminutive i sve što govori jest na mjestu. Barem se takvim čini na prvu. No, ja negdje u pozadini čujem deminutiv i šum oluje u lavoru. Spor smo izgubili, nitko nije kriv, Inu ćemo otkupiti od Mađara natrag u hrvatske ruke. Nitko da spomenu skandal prve vrste da se još prije manje od godinu dana sručio neviđeni bijes na čovjeka koji je natuknuo da bi se možda bilo mudrije s Mađarima dogovoriti nego spor izgubiti. Čovjek je ocrnjen, osuđen za sukob interesa i na kraju svrgnut, samo zato što je pokušao spasiti državu od dodatnog troška.
>>Petrov: Zašto nitko ne postavlja pitanje tko je o arbitraži brifirao gospodina Karamarka?
Međutim pravednici Božo Petrov i Miro Bulj ne osjećaju se nimalo krivima što su izravni krivci za svrgavanje Tomislava Karamarka, štoviše srljaju u nove pogrješke vičući kako Inu treba otkupiti. Kojim novcem!? Našim, naravno! Četiri godine mandata brzo prođu, a dug ostaje i za buduća pokoljenja. Sve je to sitna računica nedoraslih ljudi. Čisti deminutiv. Iliti, da parafraziram Franju Tuđmana, sitnozuba rabota. A narod k’o narod, već je zaboravio što je i kako je bilo. No, tko zna možda uistinu Ina bude otkupljena kako bi još jednom bila igračka u rukama hrvatskih političara. Što ona uglavnom i jest od svoga osnutka.
>>INA, radna mjesta i strategija ONO i DSZ
A mi ćemo ispijati svoje kavice, sve teže plaćati svoje računčiće i čuditi se kako nam naši životići cure između prstiju kao malo vode na dlanu. I jedini augmentativ u našoj lijepoj zemljici, čini se, bit će izraz ‘Srbenda’. A ni njega se neće moći naglas govoriti jer nije politički korektno. To bi se moglo promijeniti jedino ako nas neka velika nevolja istjera iz deminutiva u svijet normalnih veličina. Samo gdje bi onda Jupa pisao svoje Vijesti iz Liliputa!?
Ipak, lijepo je čuti našeg elokventnog premijera kada samouvjereno i državnički kaže: ”Odluka je donesena u najboljem interesu RH i, uvjeren sam, najboljem interesu INA-e kao naše strateške naftne kompanije.” Te dodao: ”Otkup će se odvijati prema modelu koji smo već razradili, a koji je financijski održiv i neće povećati javni dug Hrvatske.” Samo, previše smo se svih ovih godina naslušali sličnih obećanja. Što obećanje ljepše zvuči, to je manje šanse da će biti nešto od njega. Rekoh, Hrvatska će Inu možda otkupiti – iako osobno ne vjerujem previše u to – no to će nas skupo koštati. Uostalom, kao i sve dosadašnje nepodopštine s Inom.
Bilo kako bilo, valja nama iz deminutiva!
Damir Pešorda
