Toliko emocija koliko je prenio Srna svojim navijačima nije nitko još od one slavne 98′ i osvajanja bronce na Svjetskom. Svi su navijači upravo zbog njega navijali s još većim žarom.
Hrvatska nogometna reprezentacija oprostila se od Europskog prvenstva porazom od Portugala u osmini finala, ali ovo je natjecanje po mnogočemu bilo pamtljivo. Istaknuli su se požrtvovnošću, genijalnošću, borbenošću i srčanošću mnogi naši igrači poput Modrića, Ćorluke, Badelja, Vide, ali samo je jedno ime ipak zasjenilo blistavu ekipu. Naravno, riječ je o kapetanu Dariju Srni.
Uoči prvenstva najavio je kako je ovo njegova oproštajka i kako će po zadnji puta predvoditi svoju momčad.
No, velika tragedija zadesila je Darija u tijeku prvenstva, kada mu je zbog duge i teške bolesti preminuo otac. Srna se iz Francuske otišao na sahranu u Metković u tijeku prvenstva, a potom se prema posljednjoj želji svoga oca vratio i odigrao prvenstvo do kraja. I to kako ga je odigrao. Već dugo nismo gledali boljeg, borbenijeg, požrtvovnijeg Srnu. Plakao je na himnu dva puta, a njegove su suze obišle cijeli svijet. Pružao je ruke nebesima kako bi zahvalio svome ocu i kako bi mu pokazao kako je njegovu želju ispunio najbolje što je mogao. Koliko je tu bilo trenutaka za pamćenje i koliko prelijepih, emotivnih slika koje će ući u povijest.
Navijače molio za oprost
Toliko emocija koliko je prenio Srna svojim navijačima nije nitko još od one slavne 98′ i osvajanja bronce na Svjetskom. Svi su navijači upravo zbog njega navijali s još većim žarom. No, Hrvatska je ispala, ostao je gorak okus u ustima svih igrača i navijača, a kapetan je još jednom stao ispred svoje momčadi i skromno zamolio za oprost.
“Dragi hrvatski navijači, neopisivo Vam hvala na svoj ovoj silnoj ljubavi bez koje ne bi imao snage proći kroz najteže razdoblje svog života. Nikada vam to neću zaboraviti. Hvala svakom pojedinačno na svakoj poruci podrške, svakom poviku, svakom pljesku, svakom uzdahu… Kad bi se barem mjerili navijači, bili bi prvaci svijeta! Nitko nikoga ne voli kao što vi volite nas i kao što mi volimo vas! I oprostite nam za svu onu tugu i suze na kraju, vjerujte, željeli smo to jednako kao i vi! Hrvatska – zauvijek!”
