Prepušteni samima sebi, s obezglavljenom središnjom vlašću tadašnje BiH u Sarajevu i na terenu, Hrvati u BiH su bili primorani na samoorganizaciju, najprije političkog okvira HZ Herceg-Bosne (18. 11. 91.), potom i vojne organizacije HVO (8. 4. 92.), kako bi sačuvali goli život i opstanak Hrvata u mjestima u kojima su dotad bili većinski narod. Bez obzira na kasnija različita tumačenja tih povijesnih odluka, ostaje činjenica da su Hrvati do danas opstali tamo gdje smo imali organiziran HVO.
Neka je vječna slava i pokoj duši svih poginulih branitelja HVO-a i svih organizatora otpora. Počivali u miru Božjem.
Čestitke svim hrabrim sinovima i kćerima hrvatskog naroda u BiH koji su hrabro u tim sudbonosnim danima, svojom žrtvom pa i vlastitim životom, ispisali zlatne stranice naše nedavne povijesti.
Danas dobro znamo da, bez HVO-a i Herceg-Bosne, ne bi bilo ni slobodne Hrvatske. Stoga, pamtimo te dane ponosa, ne dopustimo zaborav naših heroja ni ponižavanje njihovih obitelji koji već 30 godina strepe, mole, trpe i žrtvuju sve za našu slobodu.