Prošli tjedan Mostar je po mnogo čemu bio središte medijske pozornosti šireg okruženja. Večernjakov pečat ponovno je na svoj upečatljiv način poslao političke i društvene poruke. Međunarodni sajam gospodarstva Mostar gospodski je zagospodario na gospodarskom planu, a otvaranje Mostarskog proljeće, kojim je proslavljena punoljetnost Dana Matice hrvatske Mostar, najavilo je nova proljeća hrvatskog identiteta i zrelosti konstitutivnog naroda u svojoj zemlji. Da ne bi opet dominirale neke pjesme stare koje BiH vraćaju u zemlju “Nedođiju”, pobrinule su se Melodije Mostara, a Dječji festival “Male melodije” svojim je dječjim odama radosti zamolio one starije da im omoguće njihove dječje snove, a to će bez mira, jednakopravnosti i europskog puta BiH biti samo dječji sanak pusti. Pa bi se mnogi koji odlučuju o budućnosti BiH trebali sjetiti riječi starog indijanskog poglavice, koje govore o tome da se zemlja ne nasljeđuje od predaka nego da se posuđuje od djece.

Mnogo je toga što bosanskohercegovački Hrvati baštine na svojoj zemlji i žele da to naslijede njihovo potomci. Akademik Željko Reiner, predsjednik Hrvatskoga sabora, kazao je za Večernjak da Hrvati u Bosni i Hercegovini moraju imati nacionalnu i kulturnu autonomiju. Znaju i govore to mnogi koji su uvjereni da bez toga nema moderne, europske BiH. No, za to što reče predsjednik Hrvatskoga sabora treba “sabur” nekih jakih političkih struktura u Sarajevu. Ali i onih u Ankari i Moskvi, a možda i nekih na Zapadu, kojima je BiH moneta za potkusurivanje Istoka. BiH krene pa stane pa sve tako u krug, u vrzino kolo, a svako malo nađe se na političkoj tržnici, uz neminovna cjenkanja i zveckanja.

Tako čitamo kako Arapi kupuju zemlju u Bosni, Rusi u Hercegovini. No još nije utvrđeno koji su dijelovi BiH već – prodani! A pogotovo tko će još komu u BiH i oko nje – “kupiti šejtana”. A nedavno smo pročitali i ovaj oglas: “Prodajem kuću, komšiluk ide gratis!” Pa je Mujo kojeg su čudni putovi protoka ljudi, robe i kapitala odveli u Švicarsku i tamo, po svom starom običaju iz stare domovine, počeo zezati svoje nove susjede. Jednog je upitao:

– A zašto vi Švicarci imate ministarstvo pomorstva, a nemate mora?

– Pa i vi u Bosni imate ministarstvo financija – uzvratio mu je Švicarac, inače pun k’o – brod!

Daytonski brak se klima jer kumovi samo klimaju glavom na previše toga na što bi trebali konačno odmahivati rukom. Schopenhauer je kazao: “Ženiti se znači svoja prava prepoloviti, a dužnosti udvostručiti”. No, kad je daytonski brak u pitanju, partneri na sve načine pokušavaju obratno – prava udvostručiti, a dužnosti prepoloviti. S takvom politikom BiH bi se lako mogla prepoloviti, uz jedan ili dva posto tolerancije. Ako ne to, onda bi se mogli problemi udvostručiti. Daytonski kumovi pod hitno trebaju to spriječiti. Bolje spriječiti nego liječiti, pogotovo zbog toga što bi sve to moglo prijeći u zarazu. Možda i u pandemiju. Pa se možda bolje uzdat u se i u svoje kljuse. Treba reći svima da i BiH konja za utrku ima. A to su proeuropske političke snage koje na sebe i sve oko sebe trebaju gledati kao ona samosvjesna i samouvjerena djevojka koja je na Facebook profilu napisala: “Da meni nije mene, ne bi bilo ništa od mene!”

Mnogi iz BiH odlaze u Europu pa valja sve uraditi da Europa uzvrati posjet. Onako – đuture! Trenutačna društvena i politička zbivanja podsjećaju na razgovor (ne)ugodni između dvije sredovječne bh. građanke. Jedna se požali drugoj:

– Imam tri kćeri, a još ni jednog zeta.

– Nije to ništa, ja imam sama jednu kćer, a već imam tri zeta – uzvrati druga!

Dok stanje u daytonskom braku još uvijek podsjeća na zgodnu nezgodu s Mujom i Fatom kod bračnog savjetnika. Mujo mu se obrati:

– Jarane, pomagaj, ‘vako više ne mere, dosadno nam je kod kuće, užas, naporno, strava jedna.

Bračni savjetnik sve zapisuje, klima glavom pa upita Muju:

– A, gospodine Mujo, jeste li probali izvesti Fatu iz kuće?

– Ma, jašta sam, jarane, ali svaki put se vrati – objasni mu Mujo.