Spor Božića i Centra traje već godinama, a završio je na najgori mogući način za njih i djecu: oduzimanjem djece. “U potpunom šoku, s obzirom da se djeca nisu stigla ni obući i da je sve prošlo da se ni krik djece nije čuo, jer su gotovo bili ‘oteti’, Tomislava i Ante Božić obratili su se odvjetniku”, piše lokalni Zadarski.hr. Božići ne znaju gdje su im djeca završila. Najmlađe dijete, bolesno i staro svega 1,7 mjeseci, već su im prije oduzeli i smjestili u jednu od Caritasovih objekata u Zagrebu. Sad su, nakon višegodišnjih pokušaja i unatoč naporima mještana Maslenice i susjeda Božićevih da to spriječe, odveli iz obitelji još dvoje djece.
Koji su grijesi Božićevih? Prije svega, siromašni su. A kao drugo, pod paskom su centra otkad je Tomislava, tada u dobi od 16 godina, rodila. Novinari “Zadarskog” su već prije, u veljači, bili u kući obitelji Božić, i nisu zatekli ništa čudnog, ništa što bi odudaralo od svakodnevnice siromašne hrvatske obitelji, osim jedne stvari: djeca su se u strahu stiskala uz majku, čekajući “ljude koji će ih odvesti”. Djeca, naravno, nisu htjela biti odvedena, jer ih u domu roditelja nitko ne zlostavlja, niti itko iz Centra to tvrdi. “I njega će odvesti, ali negdje drugdje”, rekla je tužna trogodišnjakinja Lana novinarki Ladi Burčul, a razveselila se kad je od nje dobila paketić mirisnih maramica. Dječak je u međuvremenu odveden.
U veljači, oduzimanje djece bilo je pitanje trenutka. A onda se za Božiće pojavio tračak nade: Županijski sud u Zagrebu poništio je odluku onog benkovačkog prema kojoj obitelj ostaje bez svoje djece. Na žalost, u konačnici, “neadkvatni uvjeti života” su bili dovoljan razlog da se djeca oduzmu Božićima. Neadekvatni uvjeti života? Božići su siromašni. Njih je pet živjelo u jednoj prostoriji, u kojoj se kuha i spava. Ah, i puši se, kaže Centar. Siromašni su, no glava obitelji, Ante Božić, je zaposlen već punih 18 godina na istom radnom mjestu, i prehranjuje obitelj. Hoće li djeca imati bolje uvjete u Domu, gdje će vjerojatno biti zlostavljana od druge djece, gdje neće imati majčinsku ljubav, a zacijelo niti bolji standard niti prehranu? U domu za nezbrinutu djecu, koji je, kao i svugdje u svijetu, rasadnik budućih narkomana i kriminalaca, umjesto da rastu uz roditeljsku ljubav, koju nitko ne dovodi u pitanje?
“Kažu da su mi djeca neuhranjena, nečista i da ne možemo nas pet živjeti u jednoj sobi. Molim vas, pogledajte Lanu i Lea. Odgojena, uhranjena, zdrava djeca. A sada danima drhte kada će ih odvesti. Zašto? Iz Centra su rekli su da nemamo uvjete. Da, spavamo svi zajedno, u jednoj sobi, jer samo ova soba ima grijanje, siromašni smo. Kuham u drugoj sobi gdje nema grijanja. Tu je i svekrva. Jako je povezana sa djecom, i djeca s njom, zar mislite da bi ona šutjela da ih zanemarujem? Siromašni smo, da, ali suprug radi, imamo njegovu plaću. Na žalost, sa najmlađim djetetom idemo na fizikalne terapije u Zadar, potroši se na gorivo, a najviše na hranu, pa nemojte mi samo reći da djeca nisu sita. Kažu, vratit će nam djecu ako popravimo kuću”, ispričala je majka obitelji, Tomislava, novinarki u veljači, u spomenutom tekstu. Fotografije međutim pokazuju skromnu, ali vrlo urednu i čistu kuću, urednu djecu koja očito ne žele biti odvojena od majke. To nisu zlostavljana djeca.
Odluka o oduzimanju je tada naišla je na neodobravanje javnosti, jer je ostalo nejasno zašto su, po odluci centra, djeci “ugroženi životi” unatoč roditeljima koji o njima skrbe, i unatoč tome što djeca nisu gladna niti zapuštena. Mještani su u veljači s 20-ak kamiona i automobila su onemogućili prilaz kući kako bi spriječili oduzimanje djece susjedima. Ravnateljica Centra za socijalnu skrb Vesna Burčul odlučila je tada da taj dan djelatnici Centra neće doći u Maslenicu. Takva njena odluka je bila sumnjiva je odvjetnici Božićevih koja je smatrala kako Centar čeka da se raziđu novinari i prosvjednici da bi nakon toga mogli doći po djecu. Sa slučajem je bila upoznata i ministrica socijalne politike i mladih Bernardica Juretić koja je tada uputila je Centru za socijalnu skrb Zadar preporuku za preispitivanje razloga podnošenja prijedloga za oduzimanje djece, što je jedino što je mogla uraditi, obzirom da ne može utjecati na odluke suda. Nisu je poslušali.
“Preporučujem da se još jednom ozbiljno preispitaju razlozi prijedloga i mišljenja o oduzimanju djece, a u međuvremenu će se provesti postupak nadzora u Centru za socijalnu skrb u Zadru kako bismo utvrdili jesu li poduzete sve mjere obiteljsko pravne zaštite u okviru sustava socijalne skrbi, odnosno da li je ovakva preporuka bila doista jedino rješenje“, rekla je tada ministrica Juretić. Rekla je i kako će se cijeli slučaj ispitati i temeljem ovlasti ministarstva, kao tijela koje nadzire rad centara za socijalnu tražiti uvid u razloge ovakve preporuke Centra i njezine stvarne osnovanosti, te kako bi primarno trebalo pomoći obitelji, a oduzimanje djece ako je ikako moguće izbjeći.
Božići tvrde da se radi o osobnoj osveti djelatnice Centra za socijalnu skrb Zadar. Sukob između Božićevih i centra kulminirao je prošle godine, kada su Tomislava i Ante s kućnog praga otjerali socijalnu radnicu, a ona im je, kažu, uzvratila jasnom rečenicom: „Kunem vam se, ta vika na mene će vas koštati!“ Oni tvrde da ih je ista maltretirala godinama. Kažu da su djelatnicu otjerali jer ih tiranizira od kada je Tomislava kao 15-godišnjakinja rodila, pa je bila pod njihovom paskom. Kažu, tada je skitala, i bila promiskuitetna. Ona uzvraća, “nabijaju mi na nos ono što sam radila kao 15-godišnjakinja. Jesam, skitala sam se, ali od kada sam rodila prvo dijete živim sa mužem skladno i odgovorno. On punih 18 godina radi na istom radnom mjestu, zar bi ga držali da je loš, neodgovoran ili alkoholičar?”
No, centar tvrdi da je djeci u roditeljskoj kući – ugrožen život. Centar za socijalnu skrb Zadar predložio je oduzimanje djece jer je majka “kao 15-godišnjakinja skitala, pila alkohol, bila agresivna i promiskuitetna”, za oca kažu da “nema odgojne kapacitete” što god to značilo, te da je vikao, i prijetio djelatnici centra da mu se više ne usude dirati djecu. Kažu i da najmlađe dijete s višestrukim oboljenjima nije dovodio redovito na preglede, da zimi svih pet članova obitelji spava u istoj prostoriji, te su podnijeli i kaznenu prijavu zbog nesuradnje s centrom. Centar je procijenio, a sud uvažio, da “ostanak maloljetne djece u obiteljskoj kući predstavlja prijetnju opasnosti za njihov život, zdravlje i razvoj”.
Vesna Burčul tvrdi da siromaštvo nije razlog za oduzimanje djece iz roditeljskog doma. Na pitanje jesu li roditelji zanemarivali djecu, rekla je da na to pitanje ne može odgovoriti, jer bi pojedinsoti mogle štetiti djeci. “Riječ je o osobnim podacima maloljetne djece i mi to poštujemo”, rekla je.
Unatoč svemu tome, teško je tvrditi da odrastanje u domu, bez roditelja koji ni ne znaju gdje su im djeca niti ih mogu posjetiti, pruža bolje prilike za razvoj. Vjerojatno se moglo, i moralo, pronaći kvalitetnije rješenje. Jer, Božići možda nisu idealna obitelj, možda ni naročito kulturni ili inteligentni, ali sudeći po reakcijama mještana i susjeda očito nisu ni propalice koje zlostavljaju djecu i žive u smeću. Ako bi se djeca oduzimala svakom tko nema idealne uvjete, nema novca, “povremeno konzumira alkohol”, ili puši u prostoriji gdje su djeca, vjerojatno bismo morali oduzeti djecu polovici Hrvata. A iz svega što je Centar naveo, i dalje se ne vidi da je djeci razvoj pa i život ugrožen, što bi u domu i te kako mogao biti.
