Srbobran je općina u Vojvodini, a krajem devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća postojale su i istoimene novine u Zagrebu, u kojima je zapjenjeni Nikola Stojanović objavio svojevrsni rat Hrvatima člankom Do istrage naše ili vaše. Međutim, iz članka na portalu Index saznah da postoji i Srbobran u Bosni!
Naime, prenoseći Nacionalovu vijest u kojoj se optužuje generala Krstičevića za masakr nad Srbima na rečenom portalu su napisali: ”Kolonu koja se kretala od Srbobrana k Jajcu napali su 13. rujna 1995., kod sela Bravnice, na oko tri kilometra ispred Jajca, pripadnici Hrvatske vojske koji su ih sačekali u zasjedi i počeli nemilosrdno ubijati. Riječ je bila, navodi Nacional, o nenaoružanim i potpuno zatečenim civilima, u izbjegličkoj koloni, koji nisu pružali nikakav otpor. Prilikom tog napada neki su odmah ubijeni, a neki su ranjeni.”
Na stranu sad što ovakvim člancima Index i Nacional otvoreno pokazuju kako su u funkciji srpskog psihološko-propagandnog rata protiv Hrvatske, oni izgleda usvajaju i manijakalno srpsko nasilje nad poviješću i geografijom. Upravo je skandalozno da jedan hrvatski medij Donji Vakuf naziva Srbobranom! Možda netko misli da nazivi, terminologijas, riječi općenito nisu osobito bitne i da je u ovom članku bitno to da se jednog hrvatskog ministra optužuje za ratni zločin, no ja ne mislim tako. Poražavajuće je za hrvatsku državu i Hrvatsku vladu da je ministar obrane tako ružno optužen u susjednoj zemlji, međutim to je pitanje koje odlučno i žurno mora rješavati Hrvatska vlada ako ne želi uskoro postati domaća i međunarodna sprdnja a ne vlada, s druge strane nasilje nad jezikom i geografijom u hrvatskom medijskom prostoru izravno se tiče svih nas koji u tom prostoru djelujemo.
Pristajanje uz srpsko šovinističko nazivlje sve one koji djeluju u hrvatskom javnom prostoru deklarira kao hrvatske neprijatelje budući da ni Srbija ne odustaje od pretenzija na Hrvatsku. Verbalnom pozivanju na mir i suradnju unatoč. Što sam stariji sve sam svjesniji da jezične pogreške ove vrste nisu slučajne. Ne, one su gotovo uvijek namjerne i dio su sveobuhvatnog plana i projekta. Kada netko u Hrvatskoj kaže primjerice ”Kosovo i Metohija”, pouzdano možemo ustvrditi da se radi o srpskom šovinistu. Pa i upotreba naziva Srbobran umjesto Donji Vakuf bez ikakve ograde ili navodnih znakova ima slično značenje. Stoga je uputno upitati se: Što čitamo dok čitamo Index, Index ili Srbobran? Isto, naravno, važi i za Nacional.
A sada nekoliko riječi i o samoj činjenici da se u susjednoj državi s nepodnošljivom lakoćom podižu optužbe protiv hrvatskih generala. U spomenutom članku dalje piše: “Prema saznanjima kojima Centar raspolaže, Krstičević je osumnjičen kao zapovjednik 4. gardijske brigade Vojske Republike Hrvatske iz Splita, koja je u vrijeme izvršenja krivičnog djela ratnog zločina borbeno djelovala na području općine Jajce”. Po ovom ključu moguće je optužiti kompletan vojni i državni vrh iz tog vremena. Pristajanjem i na bilo kakav spomen takvih optužbi Hrvatska sama sebi navlači luđačku košulju. Mantra kako sve ratne zločine treba procesuirati, ali da se time ne smije koristiti u političke svrhe – potpuno je pogrješna i dovodi Hrvatsku u podređeni položaj. Za srpsku stranu je hrvatska pobjeda u ratu zločin sama po sebi i nikakvo opravdavanje s hrvatske strane neće ih urazumiti. Dok god se hrvatska strana ponaša inertno, indolentno i popustljivo, oni će podizati optužnice. S nepopravljivo drskima, treba oštro.
Damir Pešorda
