Prije nešto više od mjesec dana, Federalno ministarstvo obrazovanja i znanosti potpisalo je ugovore o (su)financiranju programa i projekta sa osam javnih visokoškolskih i znanstvenih institucija s ukupnim budžetom od 1.280.000 KM.
Posebno indikativna stvar koja se nameće sama po sebi jesu kriteriji i način raspodjele novca, s obzirom da javni poziv za dodjelu sredstava nije objavljen, već je takvo što odrađeno direktno kroz raspodjelu, onako kako je istoimeno Ministarstvo smatralo. Ti kriteriji, pošto službeni nisu nikada ni objavljeni, mogu se iščitati iz zadnje stavke priopćenja koje je navedeno Ministarstvo objavilo na službenoj web stranici, a ono glasi:
Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke / znanosti je u Budžetu za ovu godinu osiguralo i sredstva za finansiranje naučnoistraživačkih i istraživačkorazvojnih projekata, uzimajući u obzir sveukupni značaj i razvojne prioritete Federacije BiH u različitim naučnim oblastima.
Ako već ne postoje jasni i definirani kriteriji raspodjele novca federalnih poreznih obveznika, postavlja se pitanje što predstavlja sveukupni značaj i koji su to razvojni prioriteti Federacije BiH u znanstvenim oblastima?
I ovaj put, najviše novca usmjereno je u sarajevsko sveučilište koje pohađa oko 30 000 studenata i koje je dobilo preko 40% ukupnih sredstava koja su predviđena.
Sveučilište u Mostaru, drugo po brojnosti javno sveučilište (14 715 studenata) i jedina visokoškolska ustanova u BiH na hrvatskom jeziku, dobilo je i ovaj put „mrvice“ jer su primjerice Univerzitet DŽ.B. u Mostaru, Univerzitet u Zenici i Univerzitet u Bihaću koji skupa broje približno 13 000 studenata dobili sveukupno 384. 000 KM, za razliku od mostarskog koje je dobilo dva puta manje sredstava (176.000 KM).
S obzirom na navedene podatke, koji su objavljeni na službenim stranicama FMON-a, vidljivo je kako se uskraćivanjem financijske potpore na očit način želi financijski obezglaviti, trenutno jedino sveučilište u Bosni i Hercegovini, koje ima konture europskih standarda, jer jedino ispunjava europske kriterije i priznato je u zemljama EU što je jasno vidljivo iz procesa dobivanja međunarodne akreditacije.
Federalna ministrica, navodno znanstvenica, vlastitim matematikama koje su očito poznate samo njoj, beskompromisno uskraćuje potporu jedinoj javnoj visokoškolskoj ustanovi, koja je međunarodno priznata i jedina relevantna u europskim domenama i dajući jasno na znanje da su nacionalni, etnički i jezični kriteriji zapravo jedini koji postoje.
