Isus je ulazio i u kuće griješnika

Nerijetko polemiziram s nekim poznanicima, koji mi se pravdaju da imaju valjani razlog više ne ići nedjeljom u crkvu, a inače im je rijetkost i do tada bila. A razlog im je da ne mogu podnijeti one, ateiste i komuniste, koji su se pojavili devedesetih godina na nedjeljnim misama a pogotovo one iz vlasti koji dolaze samo na najveće blagdane.

Tema se znala proširi-ti i na prisegu bivšeg predsjednika Ive Josipovića koji je „licemjerno“ stavio ruku na Bibliju i na kraju izgovorio: Tako mi Bog pomogao! A da ne izmišljam toplu vodu, evo što sam napisao a nije mi objavljeno, upravo povodom predsjedničke prisege spomenutog predsjednika:

„Koliko se liječnika (doktora medicine) doista drži svoje prisege, a paralelno s time i odredbe članka 21. našeg Ustava da „svako ljudsko biće ima pravo na život“? Koliko je vjerodostojna njihova prisega a koliko je katolištvo žene majke odnosno trudnice koja ide na ginekološki stol da prisegnuti liječnik obavi abortus-pobačaj? Što ovdje treba dokinuti ili promjeniti; samu prisegu ili Ustav odnosno brisati sa popisa knjige kršetnih po župskim uredima onih za koje se ima svjedočanstvo da su namjerno obavili pobačaj? Zašto ovo pitam?Zar netko može osporiti da je kod nas ogromna većina deklariranih katolika koji se ne pridržavaju ne samo Ustava nego i same Biblije. Ako se i može( a može se) mjenjati odredbe Ustava, ali Bibliju ni za jedno slovo se ne može mjenjati. E pa baš na tu Bibliju i deklarirani agnostik je pozvan staviti svoju ruku; kao što isti ima pravo“ stavit“ i svoje oči, svoj pogled na križ ako prolazi kraj njega ili na velebnu katedralu,našu prvostolnicu u Zagrebu, na zvijezde, nebo, more i da sve ne nabrajam. A zapravo, smije li agnostik uopće čitati Bibliju, svirati duhovne preludije, oratorije ili duhovne skladbe,ulaziti u sakralne objekte,muzeje, ili je agnostiku da zaobilazi sva djela inspirirana Bibli jom odnosno kršćanstvom,kao i drugim knjigama i baštinama drugih vjeroispovijesti?

Trojica mladića, sunarodnjaka i prijatelja proroka Daniela,ubačena je u užarenu peć u dvoru kralja Nabukodonosora, jer se nisu htjeli pokloniti zlatnom kipu kojeg je postavio kralj.Uu toj peći su ispjevali takovu pjesmu na kakvu ljepotu i doživljaj je i sam kralj ganut, kao i na samu činjenicu da ih vatra ni malo nije ugrozila, kako ni samu odjeću na njima ili njihovu kosu, da je gotovo zaprijetio svima,u svom kraljevstvu, da će biti raskomadan tko pogrdi Boga ovih mladića. A mladići, kao i prorok Daniel su bili sudion ici izraelskog ropstva u Babilonu.

Ima li sličnosti i u našem vremenu kada zapravo nitko nije privilegiran na ni na Bibliju ni na Boga Svešinjega,Stvoritelja, bilo staviti ruku na Bibliju ili je otvoriti pa čitati a da time se ne klanja nekakvom „Protokolu“inauguracije? Budimo sretni da netko hoće baš u nekakvom protokolu pozvati se na Onoga koga baš i ne poznaje tko je On, poput kralja Nabukodonosora koji prijeti podanicima da ne pokrđuju ime Boga trojice mladića, iako ni sam nije priznavalac njihova Boga Jahve(u istoj Bibliji stoji da je neko vrijeme poput zvjeri živio daleko od dvora u prirodi i vratio se kao obraćenik) a da i ne spominjemo današnje mnogobrojne pogrditelje Imena Božjega, psovači, a deklariraju se katolicima“.

Da, ako pomislimo samo na ovaj prizor iz Biblije, tj. trojice mladića u peći, zar nije nekakav razlog dopustiti predsjedniku agnostiku da stavi ruku na tu Bibliju, kako što je Nabukodonosor „stavio“ svoje oči na one mladiće u peći pa je bio inspiriran reći što je već rekao? No, naš agnostik nije se u svom predsjednikovanju baš dao na ono zašto je prisegao i pritom držao ruke na Bibliji. Ali, sigurno je kako mu taj čin nije na odmet, tj. kad-tad mu može pomoći kroz život da dođe do novih spoznaja te potisne sadašnji agnosticizam. Već se jednom pohvalio kako je uživao u crkvenom obredu, čini mi se, u Ludbregu; gdje se lijepo sviralo i pjevalo. Zar ga nismo vidjeli u zagrebačkoj katedrali?

Nije se nigdje potužio kako mu je tu bilo dosadno i da rado više neće dolaziti. Tako isto bilo koji građanin svojim dolaskom u crkvu, a pogotovo za većeg blagdana, neće pričati okolo kako je zalutao i da je nešto bez veze doživio. Hodati pod suncem nije ničiji privilegij.

Zar svi ne hodamo, i vjernici i nevjernici pod jednim suncem? Zar ne postoje bolnice za sve građane, škole, dućani, ulice, more, kiše, vjetrovi….? Tako i crkve su otvorene za sve i nitko ne stoji na ulazu da bi propustio ove a ne one? Zar Krist nije ulazio u kuće griješnika, čak i na njihove gozbe i gozbio se s njima? A kud i kamo, vjerujem, je Kristu draže da netko i od“ vrlih“ grešnika ili agnostika ulazi u njegovu kuću(crkvu). Ne znam kako se toliki(kršćani) osjećaju kad u njihovu crkvu uniđe netko koji je to učinio prije 30 ili više godina, ali iskreno se i veoma radujem kad ja to primjetim.

Jednako mi je žao onih koji se opravdavaju svojim nedolaskom nedjeljom u crkvu, zbog razloga kojeg navode. A takovih je „more“ (čak previše)! Nadam se kako ću biti više puta radostan kad od ovih, neke, primjetim da je izbrisan onaj razlog pa su opet tu, u crkvi.

Nikola Bašić