Ivan Baćak
Između najsnažnijih doživljaja iz djetinjstva i rane mladosti, s posebnim ushićenjem pamtim i izdvajam hodočašća Maloj Gospi, pješke iz Letke na Šćit, u Ramu.
Od onog prvog hodočašća, kad nas je za ruku preko Ljubuše vodila pokojna baba Manda pričajući o teškom ali lijepom vremenu kada su muškarci iz obitelji skoro cijelo ljeto provodili u stajama na Ljubuši, a žene ostajale brinuti o kući i donosile hranu i vodu u bucatima.
Nakon što bi prezalogajili i odmorili u Zvirnjači, činilo nam se Šćit nije više daleko. U predvečerje bi stigli do Rumboka i Ripaca, gdje smo bili dočekivani poznatom ramskom gostoljubivošću. Neki bi stigli i na večernju misu tu večer, a neki bismo odmorili i tek bi se sutra, s našim domaćinima, zaputili na središnju misu. Znali smo da nas po povratku doma čeka “test”, pa smo pozorno slušali čitanja i za to vrijeme, za nas poučne i upečatljive propovijedi.
Tih 70-ih godina, nakon svete mise i branja ramskih šljiva (koje uzaludno i danas tražim po svim pijacama i prodajnim centrima), vraćali bismo se ostarjelim autobusima preko Makljena, Uskoplja (tadašnjeg Gornjeg Vakufa), Bugojna i Kupresa, u Duvno, u naš Tomislavgrad. Činilo nam se da je taj put autobusom bio duži od pješačenja preko Ljubuše.
Zato, danas, uz ove prekrasne fotografije Damira Mišure, molim molitve iz djetinjstva uz rođendan naše nebeske Majke, za blagoslov svih hodočasnika i “vozočasnika” da im Svemogući usliši molitve, osnaži vjeru i učvrsti ufanje i nadu da opet možemo biti sretni i zadovoljni kao u djetinjstvu i mladosti. Molim se za naše biskupe, kardinala i svećenike, ne samo u Rami i Vrhbosni, nego u Crkve u Hrvata. Poglavito se molim za teške bolesnike da im Bog ublaži bol i otkrije smisao patnje i križa.
Najvjernija Odvjetnice na braniku stoj, čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom.
Sretan blagdan Male Gospe!
