‘Ništa se još uvijek nije promijenilo. I dalje čekam novi bubreg i to je to. Odlazim na dijalizu svaki drugi dan’, rekao je KlasnićOkupljanje hrvatske dijaspore u njemačkom gradu Frankfurtu nije želio propustiti ni bivši nogometaš Ivan Klasnić.
Zbog problema sa zdravljem i odlazaka na dijalizu morao se oprostiti od svoje najveće ljubavi – nogometa – a kako je to podnio te što je s transplantacijom bubrega, Klasnić je otkrio ekskluzivno za Tportal.
Već tradicionalna, osma po redu ‘Hrvatska noć’, održana u Frankfurtu na pozornici Fraport Arene, okupila je najtraženije hrvatske glazbenike. No osim na pozornici, poznata su lica bila i u publici. Anica Kovač s djecom, mnogobrojni političari, ali i bivši nogometaš Ivan Klasnić nisu željeli propustiti ovaj događaj.
Najviše pozornosti dobio je upravo Ivan Klasnić jer je unatoč problemima sa zdravljemdošao na ‘Hrvatsku noć’. U kratkom razgovoru za tportal Klasnić je progovorio o svojoj bolesti. Naime, poznatom nogometašu ponovno je počeo otkazivati bubreg, a nakon dvije transplantacije, prve za koju mu je 2007. godine bubreg dala majka Šima, no njegov ga je organizam odbacio, te druge za koju je donor bio njegov otac Ivan, Ivan Klasnić mora dobiti novi bubreg.
Budući da je organizam stvorio antitijela na obiteljske donore, njegov brat Josip, iako je kompatibilan davatelj, ne može mu dati svoj bubreg, već treba pronaći donatora koji nije iz obitelji. Zbog svega toga Klasnić od siječnja ove godine čak tri puta tjedno odlazi u njemačku bolnicu na dijalizu te je svojoj najvećoj ljubavi – nogometu – morao reći zbogom.
‘Ništa se još uvijek nije promijenilo. I dalje čekam novi bubreg i to je to. Odlazim na dijalizu svaki drugi dan’, rekao je za tportal Klasnić, a ističe da ne zna koji je na listi za transplantaciju. ‘Mislim da se nije ništa pomaklo, ali tko to zna. Nitko nema uvid u to. Ako se nađe bubreg, oni te zovu, i to je to.’
Nakon toliko godina profesionalnog bavljenja nogometom Klasnić priznaje da mu nedostaje taj sport. ‘Naravno da mi fali, ali život ide dalje. Nogomet je i dalje tu. Više ga ne igram, već, kao i svi drugi, gledam ga.’
