Ivan Ljubić: Najveći san mi je zaigrati za vatrene, obožavam bakinu raštiku i odmor u Hercegovini

Unešto više od tri i pol godine za austrijski prvoligaš Sturm Graz odigrao je oko 120 utakmica, dao 12 golova uz osam asistencija. Nastupao je i u svih šest utakmica skupne faze u Europskoj ligi. Ima i 10 nastupa za mladu reprezentaciju Austrije U21, za koju je 2019. godine nastupao na Europskom prvenstvu do 21 godine u Italiji. On je Ivan Ljubić, mladi perspektivni 26-godišnji nogometaš za kojeg malo tko zna kako, iako je rođen i odrastao u glavnome gradu Austrije, po roditeljima ima hercegovačke korijene.

Ivan Ljubić zaigrao je i protiv AS Monaco u Europskoj ligi

Uzor mu Luka Modrić

– Tata Mirko je iz Izbična u Širokom Brijegu, a mama Filomena (djevojački Zadro) iz Višnjice u općini Grude. Svoje hercegovačke korijene uvijek rado ističem. Iako su mi prvi dani života, djetinjstva i mladosti vezani uz Beč, svakog smo ljeta išli u Hercegovinu te u Hrvatsku na more. Odatle i moja velika povezanost s Hercegovinom i Hrvatskom – govori nam Ivan.

Brat Tomislav, tata Mirko, mama Filomena i Ivan slave tatin 60. Rođendan

Ljetovanja u Hrvatskoj

Uz brata Tomislava (bavi se, inače, građevinom), koji je od njega stariji pet godina, i oca jako je rano zavolio nogomet koji je igrao kad god je imao slobodnog vremena. – U glavi mi je bio samo nogomet pa mi je već od malih nogu cilj bio postati profesionalni nogometaš – otkriva za Večernji list dodajući kako je njegov otac Mirko već oko 25 godina nogometni sudac u Austriji. – Najviši rang u kojem je sudio bila je treća austrijska liga. No sada je već “došao u godine” pa više ne “svira” toliko intenzivno – kaže Ivan te nam otkriva i svoj najveći san:

– Igrati za vatrene, obući kockasti dres i pjevati “Lijepu našu”. Siguran sam kako je to predivan osjećaj…

Znaju svi, kaže nam Ivan, kakvu kvalitetu ima hrvatska nogometna reprezentacija i kako su sve to vrhunski igrači, tako da je jako teško doći na popis… No nada se, dodaje, kako u budućnosti može napraviti korak u bolju i veću ligu i tamo pokazati sve svoje kvalitete na travnjaku, a tako možda doći i do reprezentacije. S nogometnom reprezentacijom BiH, kaže, dosad još nikada nije imao kontakt. Od šeste do 14. godine igrao je za First Vienna, a onda je prešao u akademiju Austrije Beč.

– Tamo sam odradio cijelu akademiju i završio gimnaziju te igrao godinu dana za drugu ekipu Austrije Beč (tada treća austrijska liga). Potom sam dvije godine igrao za SV Horn, odakle me je kupio Sturm Graz i poslao prvo godinu dana na posudbu u Wiener Neustadt (druga liga) te na polugodišnju posudbu u TSV Hartberg (prva liga). Od siječnja 2019. sam u Sturmu Graz. Igram sve pozicije sredine – defenzivni vezni, ofenzivni vezni, a znam igrati i poziciju stopera. No ipak se vidim kao vezni igrač – kaže Ivan.

Kao dijete dosta je pratio Ronaldinha i Zidanea, a danas mu je uzor, a tko drugi nego Luka Modrić. No dosad nije imao kontakt ni s jednim od vatrenih. Ivan, koji je 7. srpnja napunio 26 godina, nedavno je u Hercegovini uplovio u bračnu luku. Svadbeno veselje bilo je 16. lipnja u Mostaru, a izabranica njegova srca je Delfa Stanić (napominje nam Ivan – sada Ljubić). Svadbeno okupljanje bilo je u Izbičnu, rodnom mjestu njegova oca, a po mladenku se, čiji su roditelji inače iz Tomislavgrada, kaže nam, išlo u Mostar, gdje su u crkvi Krista Dobrog Pastira i izrekli sudbonosno “da”. Civilni brak sklopili su u Beču.

Sudbeno vjenčanje u Beču

Vjenčanje u crkvi Krista Dobrog Patrira u Mostaru

Hercegovina je uvijek u Ivanovu srcu. Ondje, kaže nam, od bliže rodbine ima još samo baku Tereziju u Grudama, dok je ostatak obitelji u Hrvatskoj, Austriji i Njemačkoj. Iako uvijek kad može dolazi u zemlju “gena kamenih”, nije, dodaje, razmišljao bi li se jednoga dana vratio živjeti u Hercegovinu. Njegova fotografija iz 2019. na kojoj je u majici ispod dresa, na kojoj je pisalo: “Moj dida i ja prijatelja dva R.I.P. Opa” (djed na njemačkom, nap. a.) uz nacrtano srce, proslavio svoj pogodak, izazvala je veliku pozornost na društvenim mrežama pa smo pitali Ivana kome je bila posvećena.

Gol posvećen preminulom didu Stanku

– Nekoliko dana prije utakmice protiv Salzburga umro mi je did Stanko Zadro. Bio sam na pokopu u Hercegovini i onda sam nedugo nakon toga zabio gol i njemu sam ga posvetio. Bili smo jako povezani. Svaki put kad sam dolazio u Hercegovinu, did i ja smo “kartali” žandar, sedmicu – prisjeća se Ivan.

Otkrio nam je i kako izgleda jedan njegov (radni) dan: – Ujutro ustajem oko 8 sati, potom idem u trening-centar, gdje imamo zajednički doručak, a onda počinju pripreme za trening (sastanci, teretana). Od 11 do 13 sati treniramo na terenu i nakon toga slijedi regeneracija ili dodatni trening u teretani. Potom zajednički ručak. Od 16 do 18 sati imamo drugi trening, a ako nemamo dva treninga, poslijepodne provedem sa suprugom ili kolegama iz kluba. Večera je oko 20 sati – kaže dodajući kako navečer voli pogledati neki film ili seriju sa suprugom. Vrijeme za spavanje je oko 23 sata.

Sa suprugom je posjetio i Međugorje

Voli košarku i tenis

Kad ne igra nogomet, vrijeme, osim s novopečenom suprugom, provodi s obitelji i prijateljima. Za Ivana je ovogodišnji ljetni odmor već završio. Dva je tjedna, kaže, u Beču proveo sa suprugom i obitelji, ali se i pripremao za novu sezonu. U Hercegovini je bio gotovo dva tjedna. Osim nogometa, voli i prati košarku te tenis, a kad je riječ o gastronomiji, kao pravi Hercegovac, priznaje:

– Najdraža mi je mamina i bakina raštika!

Sa suprugom Delfom i bakom Terezijom čiju raštiku obožava 

Ima Ivan i najdražu državu i grad, to su – Hrvatska i Beč.

A što nakon nogometne karijere?

– Želim svakako ostati u nogometu. Još točno ne znam u kojoj funkciji, ali za to još ima vremena… Ako Bog da, želio bih da barem još 10 godina mogu profesionalno igrati…