Prvog dana u tjednu rano ujutro, joÅ¡ za mraka, doÄ‘e Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. OtrÄi stoga i doÄ‘e k Å imunu Petru i drugom uÄeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reÄe: »UzeÅ¡e Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviÅ¡e.«
UputiÅ¡e se onda Petar i onaj drugi uÄenik i doÄ‘oÅ¡e na grob. TrÄahu obojica zajedno, ali onaj drugi uÄenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uÄ‘e. Uto doÄ‘e i Å imun Petar koji je iÅ¡ao za njim i uÄ‘e u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaÅ¡e na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.
Tada uÄ‘e i onaj drugi uÄenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni joÅ¡ ne upoznaÅ¡e Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih. Potom se uÄenici vratiÅ¡e kući.
(Ivan 20, 1-9)
JEDAN PRAZAN GROB
Postoji ruska uskrÅ¡nja priÄa o tome kako su Äuda Uskrsa uÅ¡la u srce svijeta.
Marija, majka Isusova, stajala je plaÄući u podnožju križa na Veliki petak. I Isus je takoÄ‘er plakao dok je umirao. Plakao je zbog svoje majke. Svaka Marijina suza, kako bi dodirnula zemlju, postajala je prelijepo plavo i žuto rusko uskrÅ¡nje jaje, a svaka Isusova suza postajala je tamno crveno uskrÅ¡nje jaje. Na kraju dana Marija je pokupila sva ta jaja i stavila ih u svoju pregaÄu, ali dok ih je nosila spotaknula se je i jaja su se rasula i skotrljala niz brdo Golgotu. Skotrljala su se niz ulice Jeruzalema i kotrljala su se sve dalje i dalje, sve do u najudaljenije djelove svijeta. I tako ih na Uskrs djeca ovoga svijeta pronalaze i istog trena doznaju za suze, za ljubav, za patnju i život u kojem sve to postoji.
Ovo je samo jedna od bezbrojnih uskrÅ¡njih priÄa kojima obiluje kršćanstvo. Postoji priÄa o Mariji Magdaleni koja je vidjela vrtlara, o Tomi koji se je dotakao rana, o dvojici uÄenika koji su razgovarali sa strancem naputu za Emaus…
I tako mi upoznajemo one koji su preživjeli i u njima vidimo svoju sliku. Vidimo sebe. Vidimo sebe u njihovim strahovima i svaÄ‘ama, u naÄinu kako ne vjeruju jedan drugome, u tome kako bježe u razliÄitim pravcima, i to samo kako bi otkrili istinu kojoj ne mogu pobjeći. Svaki od njih ima drugaÄiju verziju priÄe.
Kružeći unaokolo, zabrinuti, napeti, preživjeli, vrebaju jedni druge u prvim satima Uskrsa, optužujući se meÄ‘usobno, sumnjajući, u nevjerici, i u radosti Äak. I teÅ¡ko je na koncu svega, u njihovom strahu i u njihovoj potrebi reći kako je Uskrs doÅ¡ao.
Ali sve te priÄe, sve te priÄe o Uskrsu i oko Uskrsa, prate nas. Prate nas stoljećima, prate nas kroz život, i one su naÅ¡le svoj put sve do naÅ¡ih kostiju. Za sve naÅ¡e sumnje one su dom.
A dom, dom je vjeÄni misterij, baÅ¡ kao Å¡to je to i Uskrs. A misterij je sve ono Å¡to nismo u stanju razumjeti. Kvantna fizika, srce nekog koga voliÅ¡, tvoji vlastiti strahovi, sve tvoje sumnje.
ZaÅ¡to su nam u srcu i u kostima sve te priÄe o Uskrsu, zaÅ¡to su tako žive i stvarne, prisutne u svim naÅ¡im danima kroz koje putujemo ovaj svoj život?
Bitna stvar misterija nije solucija, nije rjeÅ¡enje, nego je izbor pristupa. A biramo izmeÄ‘u sumnjiÄavosti i ljubavi. SumnjiÄavost nije beskorisna, poglavito ne u teÅ¡kim i tmurnim vremenima, a to je skoro svako vrijeme, zar ne?!
Ipak svatko od nas u stanju je posvjedoÄiti da se misterij najbolje tumaÄi ljubavlju.
U poljima Marijina srca Isus je uskrsnuo.
Bez Marijine ljubavi, bez Marijinih suza, kakva bi to priÄa bila, kakav bi to život bio?
I tajnovita istina praznine Uskrsa bit je svega. Da, praznina Uskrsa. Grob do vrha ispunjen suzama i mukom, krvlju i smrću, jaucima tuge, uvredama, mržnjom, uništenim životima i slomljenim srcima – sada je prazan!
U toj praznini Božja je ruka. Ruka koja nam pokazuje da i najužasnija smrt vodi prema životu, zato jer je Bog dobar, Äak i onda kada smo mi bili zli.
Bilo bi nam mudro Ävrsto prigrliti ovaj misterij i ne puÅ¡tati ga od sebe. Pustiti mu neka uzme u sebe naÅ¡ život. Tada će nas smrt, prema kojoj svi idemo, pa ma kako mi odabrali živjeti, podignuti s polja na kojima smo pali, podignuti će nas u srcu, tijelu i umu, i ponijeti će nas s lakoćom.
Bez razmišljanja.
Tamo visoko.
Tamo visoko gdje anđela je dom.
Ivica Ursić