Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Kada mnoÅ¡tvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih uÄenika, uÄ‘u u laÄ‘ice i odu u Kafarnaum tražeći Isusa. Kad ga naÄ‘oÅ¡e s onu stranu mora, rekoÅ¡e mu: »UÄitelju, kad si ovamo doÅ¡ao?« Isus im odgovori: »Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga Å¡to vidjeste znamenja, nego stoga Å¡to ste jeli od onih kruhova i nasitili se. Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vjeÄni: nju će vam dati Sin ÄŒovjeÄji jer njega Otac – Bog – opeÄati.« RekoÅ¡e mu dakle: »Što nam je Äiniti da bismo radili djela Božja?« Odgovori im Isus: »Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao.« RekoÅ¡e mu onda: »Kakvo ti znamenje ÄiniÅ¡ da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo? OÄevi naÅ¡i blagovaÅ¡e mânu u pustinji, kao Å¡to je pisano: Nahrani ih kruhom nebeskim.« ReÄe im Isus: Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski; jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.« RekoÅ¡e mu nato: »Gospodine, daj nam uvijek toga kruha.« ReÄe im Isus: »Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada. «
RijeÄ Gospodnja.
(Iv 6, 24-35)
KRUH ŽIVOTA
„Ja sam realist – ja oÄekujem Äuda.“
Wayne W. Dyer
Probudili su se.
Dan poslije.
Siti.
I shvatili su da mogu imati još. Još više.
U ovonedjeljnom Äitanju veliko mnoÅ¡tvo traži Isusa. Ne Äudi. Dan prije primili su Äudesan obrok iz njegovih ruku.
Pitanje dana glasi: „Hoće li Isus i dalje nastaviti sa svojim Äudima?“ Ljudi su željeli joÅ¡. I zato su se i dali u potragu za Isusom. Mogli bismo oÄekivati da će Isusu goditi Å¡to ga masa traži. Ali Isus objaÅ¡njava ljudima da oni u biti ne traže njega, nego da oni traže ono Å¡to im je on već dao.
Isus ne okoliÅ¡a. Isus „tuÄe izravno u glavu“. Isus ukazuje u samo srediÅ¡te njihovog problema. Svako Äudo koje je Isus uÄinio bilo je znak. Znak koji je uvijek ukazivao na neÅ¡to. Stvaranje hrane za onoliko mnoÅ¡tvo bio je znak koji je ukazivao ljudima da vide tko je Isus – da je on Svemogući Sin Božji.
To im je bio znak da obrate pozornost na Isusa i na njegove rijeÄi, da sluÅ¡aju dobre vijesti spasenja koje on donosi. Ali Isus tim ljudima govori da oni u biti nisu zainteresirani za to. Sve Å¡to njih uistinu zanima jest – najesti se.
Oni u biti žele – Äudotvorca, ali Äudotvorca kojemu će oni odreÄ‘ivati koja mu je Äuda Äiniti.
Jedino zašto sam vam zanimljiv jest to što vi želite nešto dobiti od mene. Želite se besplatno najesti. Napuniti svoje želuce, a ne umoriti se i ne oznojiti se. Vi želite „kralja pekara“, želite „kralja kruha“ i ako je to sve što od mene želite, onda ja nisam onaj kojeg vi tražite.
Činimo li mi istu pogrešku kao ovi ljudi?
Nažalost – da.
Zar i mi ne tražimo Isusa, ne kako bi Äuli Å¡to nam to ima za reći, nego samo kako bismo dobili ono Å¡to želimo? Ne okrećemo li se Isusu u molitvi samo kada neÅ¡to trebamo, a onda ga ignoriramo Äim kriza mine? ÄŒinimo li mi dobra djela, ne kako bismo slavili Boga, nego kako bismo dobili Å¡to viÅ¡e Božjih blagoslova i bolju poziciju nego neki drugi? Dolazimo li mi slaviti Boga i moliti mu se, a onda ubacimo u Å¡krabicu nekoliko kuna, zapalimo svijeću i mislimo u sebi: „Eto, ja sam ispunio svoju dužnost… sada bi bio red na Bogu… da me blagoslovi… da me nagradi… nakon svega Å¡to sam uÄinio za njega…“
Jesmo li mi u biti – sebiÄni?
Ako želimo biti iskreni onda je odgovor – da, jesmo.
Mi pred oÄima imamo iskljuÄivo popis svojih želja, potreba i ciljeva koji stavljamo pred Boga i oÄekujemo da nam Bog, zato Å¡to smo mu se molili, sve stavke na tom popisu rijeÅ¡i.
Dobro, doÄ‘emo mi do pameti i život nas nauÄi da se tako s Bogom ne komunicira. Shvatimo da mi s Bogom nemamo potpisan nikakav ugovor s precizno uglavljenim meÄ‘usobnim pravima i obvezama. I Å¡to onda radimo? Isto ono Å¡to su radili i ljudi iz ovonedjeljnog Äitanja.
Isusove rijeÄi su (Äini se) konaÄno doprle do njih. Shvatili su da su sebiÄni i prazni. Shvatili su da su potrebni Božjih blagoslova viÅ¡e nego ovozemaljskih. I zato ga pitaju: »Što nam je Äiniti da bismo radili djela Božja?«
ÄŒini se kako su oni konaÄno na pravom putu. Ali oni samo Äine novu greÅ¡ku u koracima. Oni sada na Isusa gledaju kao na duhovnog savjetnika.
OK Isuse, reci mi koja ću pravila slijediti i kojim mi je putem ići. Truditi ću se ja, ne brini ništa. Zaslužiti ću ja ulaznicu za taj nebeski banket o kojemu ti govoriš. Samo ti meni pokaži put kojim mi je ići, a sve ostalo je moja briga.
Krivo! Isus nije duhovni savjetnik. Nije guru. Psihijatar. Life coach. Isus nije došao na ovaj svijet kako bi nam dao pravila igre pomoću kojih ćemo biti u stanju doći do spasenja.
Isus je došao biti – Spasitelj!
»Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao.«
Isus nije doÅ¡ao pokazati nam kako da mi uvjerimo Boga da naÅ¡i grijesi nisu bitni. On nam nije doÅ¡ao pokazati kako da mi izbriÅ¡emo svoj problem grijeha i krivnje. Isus je doÅ¡ao pokazati nam, kroz svoju RijeÄ, da mi sami nismo u stanju niÅ¡ta od toga uÄiniti.
Umjesto svega toga Isus nam prikazuje sebe samoga. Govori nam da je doÅ¡ao, ne prodati nam život vjeÄni, nego da je doÅ¡ao ostvariti ga svojim životom i onda nam ga dati – besplatno.
Isus je doÅ¡ao uÄiniti ono Å¡to mi nismo u stanju sami uÄiniti. DoÅ¡ao je ispuniti Božji zahtjev da njegova rijeÄ bude Å¡tovana i da se njegovo ime drži svetim. DoÅ¡ao je pokazati nam kolika je Božja ljubav za nas ljude, za njegovu djecu.
Poniznost je priznati da si izgubljen grešnik. Poniznost je doći pred Boga praznih ruku i shvatiti da sve u svezi tvojeg spasenja ovisi o njegovoj milosti prema tebi. Mnogi onog dana, koji su slušali Isusa, odbili su u to vjerovati. Oni nisu bili spremni prihvatiti Božju milost.
Jacques Ellul, francuski sociolog, u svojoj knjizi „Živa vjera“ istiÄe da ako vjerujemo zbog onog Å¡to bismo od Boga trebali primiti, da onda to naÅ¡e vjerovanje nije vjera uopće. On piÅ¡e:
„Uistinu za nas je milost neÅ¡to nepodnoÅ¡ljivo, jer milost je izraz beskrajne ljubavi i potpuno je besplatna. Ne možeÅ¡ je kupiti niti je možeÅ¡ za neÅ¡to mijenjati. S njom ne možeÅ¡ trgovati, niti je možeÅ¡ objasniti. Božja milost ne ide uz utjecaj, uz moć, uz dosluh… Mi se najteže mirimo s pojmom milosti, jer milost predmnijeva odricanje od naÅ¡ih pretenzija, od naÅ¡e moći, od slave…
(…)
Ako vjerujeÅ¡ u Boga kako bi se zaÅ¡titio, izlijeÄio ili spasio, onda to nije vjera, jer vjera je bezuvjetna. Mnogi govore o spasenju kroz vjeru, o vjeri kao uvjetu za spas i kažu ako vjerujeÅ¡ spasit ćeÅ¡ se… Ali nama je neprestano tražiti milost Božju. Ako Bog voli i spaÅ¡ava ÄovjeÄanstvo ne pitajući za cijenu, onda Bogu treba vjerovati i ljubiti ga bez nekog svog osobnog probitka, interesa ili cilja, jednostavno ta ljubav treba biti nesebiÄna.“
Za mnoge ljude Isus nije onaj spasitelj kojeg oni traže. Njima treba dobar maÄ‘ioniÄar. Iluzionist. ÄŒudotvorac po njihovoj mjeri. Elokventan politiÄar.
Ali za nas koji vjerujemo i ljubimo Boga bezuvjetno Isus nije ni uÄitelj, ni guru, ni duhovni savjetnik, ni life coach, on za nas nije – deus ex machina.
Isus je jedini put do spasenja.
Kada tražimo Äuda onda tražimo Krista, jer jedino u njemu možemo naći ono Å¡to nam je za ovaj i za vjeÄni život toliko potrebno – kruh života.
»Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada. «
Ivica Ursić bpz.ba