Sin ÄŒovjeÄji predaje se … Tko želi biti prvi, neka bude svima poslužitelj.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: OtiÅ¡avÅ¡i s gore, Isus i njegovi uÄenici prolažahu kroz Galileju. On ne htjede da to itko sazna. Jer pouÄavaÅ¡e svoje uÄenike. GovoraÅ¡e im: »Sin ÄŒovjeÄji predaje se u ruke ljudima. Ubit će ga, ali će on, ubijen, nakon tri dana ustati.« No oni ne razumjeÅ¡e te besjede, a bojahu ga se pitati.
I doÄ‘oÅ¡e u Kafarnaum. I već u kući upita ih: »Što ste putem raspravljali?« A oni umukoÅ¡e jer putem meÄ‘u sobom razgovarahu o tome tko je najveći. On sjede i dozove dvanaestoricu te im reÄe: »Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!« I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reÄe im: »Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla.«
RijeÄ Gospodnja.
(Marko 9, 30-37)
POGLED S VRHA
“Vi ste ono Å¡to Äinite,
a ne ono Å¡to kažete da ćete uÄiniti.â€
C.G. Jung
Mi kršćani živimo u velikoj dilemi.
S jedne strane ovaj svijet i njegova kultura želi od nas stvoriti sebiÄne ljude kojima je primarni cilj u životu biti prvi, ostvariti odreÄ‘eni materijalni i druÅ¡tveni status, nametnuti se drugima kao netko tko je od njih bolji i uspjeÅ¡niji. U biti cilj je zasjesti na vrh.
S druge strane, kao Isusovi sljedbenici, ne želimo priznati da nas zanima pitanje statusa, pozicije, prestiža, a još manje da bismo mi zasjeli na neki visoki položaj.
Dio odgovornosti za takvo stanje duha sigurno je i u našem odgoju.
Neke od nas je uÄilo da je loÅ¡e željeti biti prvi, željeti biti moćan.
UÄili su nas da trebamo željeti biti posljednji i bespomoćni.
Nas kao narod uÄili su da moramo biti sluge, jer za to smo „kao stvoreni“. Sjetimo se famozne sintagme da smo mi Hrvati „dobre sluge loÅ¡i gospodari“. Kada takvu frazu neprestano nekome „gurate pod nos“ onda taj na koncu u nju i povjeruje, a mi Hrvati smo definitivno u nju povjerovali i danas zato i jesmo – sluge.
Zar je onda Äudo Å¡to smo se osjećali krivima u trenucima kada smo poželjeli biti utjecajni?
Zar je onda Äudo Å¡to smo se ustezali od pokazivanja moći i snage koju smo nesumnjivo imali?
Zašto smo bili takvi?
Zašto smo još uvijek takvi?
Pa, odgajali su nas da ne smijemo ispasti neskromni, sebiÄni i nametljivi.
I tako se je kroz desetljeća stvorilo ozraÄje koje je, kao javno miÅ¡ljenje, bilo kritiÄki nastrojeno prema onima koji imaju aspiracije prema vodećim ulogama.
U redu je u vrtiću reći da želimo biti prvi, ali mi odrasli? Taman posla.
Odrasli koji žele i koji traže biti na Äelu sumnjivi su, zar ne?
Ili su željni vlasti ili su ego-manijaci.
Vjerojatno se žele na brzinu obogatiti.
I Å¡to mi onda radimo?
Mi takve seciramo, promatramo ih sa strane rentgenskim pogledom i Äekamo njihov krivi korak, njihovu grijeÅ¡ku, njihovu – propast.
Mi ih omalovažavamo i ismijavamo u šalama, vicevima, karikaturama i napisima.
Možda je jedan od razloga Å¡to smo sumnjiÄavi prema ljudima koji traže moć taj Å¡to je toliko njih na moćnim pozicijama iskoristilo tu moć kako bi naudilo drugima, a onda to znaÄi i svima nama.
Možda, jer preÄesto smo bili svjedoci kada se je moć koristila kako bi se povećalo osobno bogatstvo, kako bi se zaÅ¡titili interesi drugih moćnih ljudi, a sve na teret slabih, odnosno manje moćnih. Jer laži i prevare ipak se otkrivaju, a neki u svojoj oholosti na kraju sve i priznaju, jer koja korist od bogatstva ako za njega nitko osim tebe niÅ¡ta ne zna?
„Tko želi biti prvi?“
„Pa, naravno nitko pošten!“, kažete vi.
Jer vi ne biste željeli ni u ludilu da vas povežu s pohlepom, nepoÅ¡tenjem i zlouporabom bilo koje vrste. Svakodnevna mudrost govori da Äak i ako ste Äovjek reforme, poÅ¡tena duÅ¡a koja bi promijenila postojeći nepravedni sustav, vi ne biste daleko dospjeli, a da ne upadnete u neku vrstu kompromisa. A takvi kompromisi su obiÄno, kako ono kažu, „truli kompromisi“.
„Moć kvari!“ odzvanja u našim ušima.
Pa, Äak se Äini i da se Isus s tim slaže.
I da odobrava takvo razmišljanje.
To je, u najmanju ruku, jedan od naÄina na koji možemo razmatrati ovonedjeljno Äitanje iz EvanÄ‘elja po Marku.
Mi ne bismo trebali biti lideri, mi bismo trebali biti – sluge.
I trebali bi se usredotoÄiti na dobrodoÅ¡licu drugih bespomoćnika, kao Å¡to su malena djeca, u naÅ¡e druÅ¡tvo.
Ali tko to želi biti posljednji?
Tko to želi biti bespomoćan?
Sluga svima?
Tko to želi odrasti u zajednici obespravljenih, siromašnih i slabih?
Sada bismo trebali biti iskreni do kraja.
Jako, ali uistinu jako, mali broj je onih, među nama, koji teži poniznosti.
Možda mi nemamo ništa protiv starta od prve stepenice, ali naš je cilj je popeti se ipak koju stepenicu više.
I tako smo prepušteni dilemi.
Kako pomiriti naÅ¡u Äežnju za moći, Äežnju da donesemo promjene u ovaj naÅ¡ svijet, s naÅ¡om sumnjom da je moć neÅ¡to loÅ¡e i da nas Äak naÅ¡a sama Äežnja za moći povezuje s neÄim Å¡to nije dobro?
Ovo je stvarna dilema kod kršćana ili barem kod onih koji to nisu samo u statistiÄkim podacima.
Pozorno promotrimo ovonedjeljno Äitanje.
Sigurno da je jedno od razumijevanja to da Isus ne želi da njegovi uÄenici budu „veliki“. Upravo im je po drugi put rekao da će biti izdan i ubijen, a to priznajte, nije baÅ¡ neka slika moći i trijumfa.
I onda ih pita o Äemu su putem raspravljali znajući da je bila rijeÄ o tome tko je od njih najveći. I onda ih sjedne oko sebe i kaže im da je biti velik neÅ¡to loÅ¡e. Trebali bi biti bespomoćne sluge, poput njega.
Ali postoji najmanje joÅ¡ jedan naÄin tumaÄenja ovih redaka.
Jeste li primjetili da Isus u biti NE KAŽE da je biti velik – LOŠE?
UÄenici su oni koji su se zabrinuli da je njihov razgovor nepriliÄan i ne žele na Isusovo pitanje izjasniti se.
Isus zna o Äemu su oni putem razgovarali.
Isus zna da se oni boje razumjeti njegovo proroÄanstvo o izdajstvu i smrti i o uskrsnuću.
Isus zna da su oni zabrinuti kada je rijeÄ o tome tko je od njih najveći.
Isus zna da su oni u – SUKOBU INTERESA.
I Isus koristi taj trenutak kako bi ih pouÄio.
Ne kaže on njima:
„Tko god želi biti prvi loša je osoba, pohlepan je, gladan je moći i vlasti – korumpiran je.“
Ne, on jednostavno svakom „tko želi biti prvi“ – daje savjet.
„ŽeliÅ¡ li uistinu biti prvi, biti velik? Dobro, želiÅ¡, ali za biti uistinu prvi, za biti uistinu velik, evo Å¡to ti je Äiniti.“
Želja za biti prvi nekako mi se Äini prirodnom.
Isus tu želju niti ne komentira.
Ono o Äemu Isus razgovara jest paradoksalan put do veliÄine.
Ako želiš biti prvi ti moraš biti „posljednji od svih i sluga svima“.
Ako želite biti lider u vaÅ¡oj zajednici, u vaÅ¡oj obitelji, poduzeću, stranci, kotaru, gradu, državi, svijetu, ako želite da vam vjeruju, ako želite promovirati etiÄke standarde koji nisu kompromitirani, ako želite biti jedan od velikana, onda morate svoje vlastite interese – staviti na posljednje mjesto.
Nema niÄeg loÅ¡eg Å¡to želite da se vaÅ¡ glas Äuje, samo budite sigurni da svi drugi oko vas – imaju pravo glasa.
Nema niÄeg loÅ¡eg Å¡to želite popraviti svoje financijsko stanje, svoju imovinsku karticu, ali samo budite sigurni da najprije povedete raÄuna o materijalnoj dobrobiti svoje zajednice.
Biti dobar voÄ‘a, biti veliki voÄ‘a, znaÄi biti sluga svima – siromaÅ¡nima kao i bogatima, ženama kao i muÅ¡karcima, vjernicima kao i nevjernicima, djeci kao i odraslima …
Pokazujući dijete uÄenicima Isus ilustrira Å¡to misli o obnaÅ¡anju vlasti.
Uistinu veliki lider, veliki voÄ‘a, najmoćniji u zajednici, primiti će dijete, ne kao nekog tko je o njemu ovisan, ne kao nekakvu obvezu, nego kao sebi jednakog – kao su-lidera.
Jer, kaže sam Isus, pozdravljajući i prihvaćajući bilo koga, a poglavito one manje moćne i one najmanje utjecajne u društvu, u Isusovo ime, mi pozdravljamo i prihvaćamo samog – Isusa.
A tko god pozdravlja i prihvaća Isusa taj pozdravlja i prihvaća samoga Boga.
U redu je željeti biti prvi.
Obnašati vlast.
Biti lider.
Biti vođa.
I sve dok, kao takvi, dobrodoÅ¡licu pružamo svakom, biti ćemo – VELIKI.
„Jer ni Sin ÄŒovjeÄji nije doÅ¡ao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.” (Marko 10,45)
Ali zašto onda uvijek biramo one druge?
Hoćemo li ih izabrati i ovaj put?
Ili ćemo poslušati što nam Isus govori?
Ivica Ursić bpz.ba