Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: ReÄe Isus mnoÅ¡tvu: »Ja sam kruh živi koji je s neba siÅ¡ao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.«
Židovi se nato meÄ‘u sobom prepirahu: »Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?« ReÄe im stoga Isus:
»Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina ÄŒovjeÄjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vjeÄni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao Å¡to je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Ovo je kruh koji je s neba siÅ¡ao, ne kao onaj koji jedoÅ¡e oÄevi i pomrijeÅ¡e. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.«
RijeÄ Gospodnja.
(Iv 6, 51-58)
RAZVODNJAVANJE ISTINE
Volite li kada vam sugovornik iznosi svoje stavove „jasno i glasno“?
Ili vam je draže kada sve to „zamota u celofan“?
Rijetki su skloni Äuti istinu, a istina je uvijek „jasna i glasna“. Kažem rijetki, jer rijetki, istinu ne kamufliraju, vjerujući da je za dobro sviju suoÄiti se s istinom. I biti slobodan. Ponavljam – rijetki.
Isus u ovonedjeljnom Äitanju koristi nevjerojatno oÅ¡tru retoriku. Možemo je nazvati zapaljivom. Njegov govor toliko je oÅ¡tar da su neki prestali slijediti ga. Uvrijedile su ih njegove rijeÄi. Isusova istina.
»Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina ÄŒovjeÄjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vjeÄni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko.“
Zamislite da ste ovo Äuli po prvi put u svojem životu.
Zamislite da ste ovo Äuli, a da prethodno niste imali nikakvog pojma o Euharistiji.
Zamislite svoje prijatelje ateiste/agnostike, koje ste uvjerili neka dođu s vama u crkvu, na Svetu misu.
Zamislite ih kako dolaze baÅ¡ ove nedjelje kada se Äita ovaj ulomak iz evanÄ‘elja po Ivanu.
Zamislite sebe kako Äujete samog Isusa kada izgovara ove rijeÄi.
ÄŒudi li vas onda Äinjenica da su se mnogi, ÄuvÅ¡i Isusa Å¡to govori, okrenuli i otiÅ¡li?
Razmišljajući logikom današnjeg svijeta Isus je trebao ublažiti retoriku. Primiriti duhove. Biti tolerantniji. „Stati na balun“.
MeÄ‘utim to Isusu ni ne pada na pamet. Ni najmanje. Nema tu ni najmanjeg nagovjeÅ¡taja da bi Isus možda govorio poetski ili metaforiÄki. Jer to je danas jako moderno – reinterpretirati Isusa i tumaÄiti „što je Isus htio reći, a tako nije napisano“.
I to Å¡to govori Isus ne govori samo jednom i onda prelazi na drugu temu.
„Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu.“
Isus tako zbori. Jasno i glasno. I to ponavlja.
Mi to Äujemo. Mi, ljudi, kako bismo mi to rekli „koji idu u crkvu“. I sve te gromoglasne, neuvijene, oÅ¡tre rijeÄi, svi ti „gromovi“ koji tuku oko nas, mi na njih jednostavno – ne reagiramo. Jer kako mi rezoniramo? „Pa naravno ovdje Isus govori o Euharistiji, zar ne?! Pa mi to Äitav svoj život sluÅ¡amo, zar ne?! Kako ono ide pjesma koju smo toliko puta pjevali: „Uzmite, jedite moje vam tijelo to je, uzmite pijte svi, evo vam krvi moje…“?
Za nas su ove rijeÄi izgubile svoju oÅ¡trinu.
Izgubile su svoju uzbudljivost.
Jednostavno su se – razvodnile.
Ali Isus nije „grmio i sijevao“, a da nakon toga ne padne kiÅ¡a. Ne, Isus je „grmio i sijevao“ s razlogom. Sa jasnim ciljem. Isus je želio reći istinu i samo istinu. Želio je ići do te mjere u svojoj jasnoći pa makar neki odluÄili – otići.
Jedna je stvar više nego jasna. Isus nije došao među nas kako bi nam ugodio. Isus nije tu – u rukavicama. Isus nije tu da izgladi stvari kako bi svi mogli ići kući pjevajući. Sretni i veseli. I kako bi se za koji dan opet vratili. Na neki novi „seminar“, na neko novo „predavanje“.
Isus je tu sa zavrnutim rukavima.
Sa rukavima zavrnutim poviše lakata.
Slijediti Isusa znaÄi da je i nama zavrnuti rukave. I skinuti rukavice. I zboriti glasno i jasno. OÅ¡tro. Zapaljivo. I ne vodniti RijeÄ Božju. Jer ponekad je jednostavno nemoguća situacija u kojoj svi dobivaju, u kojoj nitko ne gubi, i u kojoj svi idu kući pjevajući.
Ponekad se ljudi naljute, uvrijede, dignu nos, i – odu. Odu da se viÅ¡e nikada ne vrate. I to sve zato, jer ste svjedoÄili Krista svim umom svojim, svom duÅ¡om svojom i svim srcem svojim. I niste Krista zatajili pred svijetom. I niste ga se pred svijetom odrekli. I niste ga izdali za 30 srebrenjaka.
Ponekad je istina laka. I dobra. Pa, ponekad zna biti i zabavna. Ponekad se svi znaju ustati, zapljeskati i glasno odobravati. Ali postoje i oni trenutci kada je istina teÅ¡ka. I tvrda. I kada boli. I za neke ta istina zna biti agresivna, napadaÄka, pa Äak i uvredljiva. I kada govorite istinu postoji velika Å¡ansa da vas neki viÅ¡e ne će voljeti. I da će vam okrenuti leÄ‘a.
Možda vas i na križ pribiju.
I ostave vas neka na njemu umrete. Nagi. I sami.
Ali istina, ako je ne vodnite, posjeduje nevjerojatnu kvalitetu.
Ona oslobađa.
I odvodi u život. U život vjeÄni.
U život s Kristom.
Ivica Ursić bpz.ba