Blizu bijaÅ¡e židovska Pasha. Stoga Isus uziÄ‘e u Jeruzalem. U Hramu naÄ‘e prodavaÄe volova, ovaca i golubova i mjenjaÄe gdje sjede. I naÄini biÄ od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. MjenjaÄima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavaÄima golubova reÄe: »Nosite to odavde i ne Äinite od kuće Oca mojega kuću trgovaÄku.« PrisjetiÅ¡e se njegovi uÄenici da je pisano: Izjeda me revnost za dom tvoj.
Nato se umijeÅ¡aju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeÅ¡ pokazati da to smijeÅ¡ Äiniti?« Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« RekoÅ¡e mu nato Židovi: »Četrdeset i Å¡est godina gradio se ovaj hram, a ti da ćeÅ¡ ga u tri dana podići?« No on je govorio o hramu svoga tijela. PoÅ¡to uskrsnu od mrtvih, prisjetiÅ¡e se njegovi uÄenici da je to htio reći te povjerovaÅ¡e Pismu i besjedi koju Isus reÄe.
Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaÅ¡e u njegovo ime promatrajući znamenja koja je Äinio. No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedoÄanstvo o Äovjeku: ta sam je dobro znao Å¡to je u Äovjeku.
RijeÄ Gospodnja.
(Ivan 2, 13-25)
Å TO BI ISUS DANAS UÄŒINIO?
Mudri Seneca ljutnju bi rjeÅ¡avao – obroÄno. Na odgodu. Ali to je skoro pa nemoguća misija. Kad ti „pukne film“, kad ti “stanu na žulj“, kad su „nepravedni prema tebi“, moraÅ¡ se naljutiti. Ili ćeÅ¡ poluditi.
Postajemo ljuti kada se naÅ¡a oÄekivanja ne ostvare. Kada neÅ¡to ne ide onako kako smo mi to zamislili. I onda mi ljutiti, nastojimo ovladati situacijom i okolnostima. Ljutimo se i kada nam netko prijeti. Kada smo ugroženi. Bila ta ugroza stvarna ili umiÅ¡ljena – ljutnja je tu.
Neki meÄ‘u nama neprestano su ljuti. Uvijek sa sobom nose u svojoj životnoj prtljazi dovoljno ljutnje, ogorÄenosti, pa i bijesa i neprestano oko sebe stvaraju ozraÄje u kojem drugi, onda postaju na njih ljuti i agresivni. I tako se stvara zaÄarani krug ljutnje iz kojeg je jako teÅ¡ko iskoraknuti.
Postoji i „bijes pravednika“.
Opravdana ljutnja prema zlu i nepravdi ovoga svijeta.
Ali nama je reÄeno da „okrenemo i drugi obraz…“, zar ne?!
Dakle Å¡to nam je raditi.
Poslušati Seneku?
Ili…?
Prije desetak godina u splitsku luku je uplovio „Doulos“, brod knjižnica. Ploveće carstvo knjiga. Satima sam boravio na njemu i kući bih se vraćao s punim prtljažnikom knjiga. Jednom dana kupio sam i dva bedža. Jedan bijeli i jedan žuti. I najednom i na drugom pisalo je isto:
„WWJD – What Would Jesus Do?“ / „Što bi Isus uÄinio?“
Nažalost beÄ‘evi su prespavali sve ove godine u nekoj ladici, ali gora od toga je Äinjenica Å¡to sam se ja jako rijetko, skoro nikako, znao u kriznim situacijama, koje bi rezultirale ljutnjom, upitati: „Pa dobro, Å¡to bi Isus danas (u ovakvoj situaciji) uÄinio?“A tvrdio sam da sam kršćanin?!
Kad je onoga dana Isus uÅ¡ao u Hram pronaÅ¡ao je vjeru koja je bila ustajala, i usuÄ‘ujem se reći – dotrajala. Ljudi su iskoriÅ¡tavali jedni druge i ritual je postao daleko važniji nego stanje ljudskog srca. Isus je bacio rukavicu izazova aktualnom licemjernom religioznom sustavu kojemu je oÄajniÄki trebala promjena. Trebalo je sustav temeljito oÄistiti, provjetriti, a neke dijelove i demolirati.
Vjerska zajednica tog vremena bila je toliko umotana u bezbrojna pravila i formu da rijeÄ koju je Isus donosio nije bila u stanju probiti njezin omot. Nije dopirala do otvrdlih srdaca.
U danaÅ¡njoj priÄi vidimo Isusa kao Äovjeka specijaliziranog za demoliranje. ÄŒovjeka koji upravlja strojem za ruÅ¡enje. Nema Å¡anse obaviti rekonstrukciju dotrajalog graÄ‘evinskog objekta, a ne stvoriti pri tom nered. Gomile Å¡uta, otpad, praÅ¡ina, prljavÅ¡tina, smrad… sve to prati rekonstrukciju. Obnovu.
Težak je to posao. I prljav. I logiÄno je Å¡to se Isus ljuti, jer do takvog stanja nikako nije trebalo doći. Isus je opravdano ogorÄen.
I ljut. Bijesan.
Za pretpostaviti je da smo svi mi doživjeli iskustvo kada je neka nama bliska i dobro poznata osoba, do tada uvijek mirna, staložena, odjednom – eksplodirala. Eruptirala! Poput vulkana. I naravno, mi smo ostali zateÄeni, zbunjeni, Å¡okirani. Zato je lako zamisliti ljude, Isusu bliske, i njihovu reakciju kada se je Isus ljutit dohvatio Äišćenja Hrama.
Moja generacija odgojena je na slici koja prikazuje Isusa kao „mirnu, staloženu i finu“ osobu. Uvijek u besprijekorno bijeloj halji, neizgužvanoj, neisprljanoj, uvijek uredno podšišane kose i poštucane brade. Nježna pogleda.
Ali danaÅ¡nje Äitanje slika Isusa ljutitog i bijesnog. Isusa koji udara biÄem. Razbacuje stolove. I ta nas slika zatiÄe nespremne. Zbunjeni smo. Å okirani.
Kako se ovdje postaviti?
Å to je to u ovoj priÄi Å¡to bi nama danas bilo od koristi?
Kao prvo kod Isusa je vidljiva njegova ljudskost. Baš poput, manje više, većine nas Isus se je razljutio.
Raymond Council opisuje Isusovu trenutke kada je Isus bio ljut.
Gospodine, ti koji si bio ljut na Å imuna Petra i nazvao ga sotonom,
Gospodine, ti koji si bio ljut na „super religiozne“ i usporedio ih s izbijeljenim grobovima punim smrti,
Gospodine, ti koji si bio ljut na mjenjaÄe novca i koji si im stolove isprevrtao,
Gospodine, ti koji si bio ljut na sve one koji ljude razdvajaju, ograđuju i zatvaraju,
Gospodine, ti na kojeg je svijet bio ljut i ti koji si na sebe preuzeo taj bijes, izdržao ga i preobrazio na križu…
Isus je po svemu bio nalik nama osim po grijehu. Da, ljutio se je, ali griješio nije. Isus je znao kako biti ljutit, a ne sagriješiti. Kako se ljutiti na grijeh, a ne na grješnika, koji se kaje i traži oprost.
AmeriÄko udruženje Kršćanskih Motociklista („Christian Motorcyclists Association“) tiskalo je plakat s naslovom: „He Would Have Ridden a Harley!“ / „On bi vozio Harley!“ – naravno Davidson.
Na plakatu stoji:
„Isus bajker… bio je jako sliÄan tebi i meni. Vlast ga nije voljela. Crkva je mislila da je Äudan. Imao je samo nekolicinu prijatelja. A i oni su ga se odrekli. Progonili su ga licemjeri. Družio se je s ljudima poput vas i mene, a ne s „pravednim“ farizejima. Da, kada bi Isus danas tijelom bio meÄ‘u nama, ovdje na zemlji, bio bi odmah uz tebe, na svom Harleyu i govorio bi ti da te voli… dovoljno da bi umro za tebe.“
ISUS ONAJ KOJI TI ŽIVOT MIJENJA
„VidiÅ¡, On zna da su „Svi zaista sagrijeÅ¡ili i potrebna im je slava Božja“. On takoÄ‘er zna da je „Plaća za grijeh smrt“. Zato „Dok joÅ¡ bijasmo greÅ¡nici, Krist za nas umrije“. On je Äak rekao „Jer ako ustima ispovijedaÅ¡ da je Isus Gospodin, i srcem vjerujeÅ¡ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeÅ¡ spaÅ¡en.“
Ako bi pokuÅ¡ali uistinu biti poput Isusa, većina nas trebala bi se radikalno promijeniti. Postali smo robovi Å¡ablone. Navika nas je duhovno osakatila. Sve nekako, kada je vjera u pitanju, odraÄ‘ujemo. Nedjeljom se dotjeramo za svetu Misu, otiÄ‘emo, i to je to. Nama dosta. Za Äitav tjedan. Možda neka molitvica kao dodatak. Obljutavili smo. ViÅ¡e nismo u stanju ni Äestito se naljutiti na toliku nepravdu i zlo oko nas. Ali i u nama. Postali smo tolerantni. Toleriramo zlo. I nepravdu.
Ja u Isusu vidim “bajkera”. Vidim ga kako vozi Harleya, vidim ga kako se rukuje na Rivi, kako pruža mir nepoznatima. Vidim ga na odmaraliÅ¡tima autoceste, gdje daje ÄaÅ¡u vode žednima.
Vidim ga u sirotinjskim Äetvrtima velikih gradova, u zatvorima, u domovima za stare i nemoćne. Vidim ga u hospicijima. Vidim ga na nogometnim utakmicama, na križanjima naÅ¡ih ulica.
Vidim ga kako provodi noć u sirotinjskim svratiÅ¡tima, a dan u bolniÄkim Äekaonicama. Vidim ga u ubožnicama, u puÄkim kuhinjama, meÄ‘u deložiranima. Vidim ga u Å¡atoru u Savskoj.
Vidim ga kako nudi sebe sama i kako služi bližnjima.
Vidim ga kako ljutit biÄem rastjeruje korumpirane politiÄare, lihvare, kamatare, prevarante, izdajice, opsjenare, vraÄeve, nadrilijeÄnike, lažne proroke…
Vidim ga kako zamahuje biÄem.
Vidim ga kako im prevrće stolove.
I ne pitam ga: „Isuse Å¡to bi ti uÄinio…?“
Jer to vidim i jer mi je to već rekao.
“ Ljutite se, ali ne griješite! Sunce neka ne zađe nad vašom srdžbom i ne dajite mjesta đavlu!“
(Efežanima 4,26-27)
