Luka 7, 36 – 8, 3
“Oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo.”
I opet Isus na ručku.
I opet Isus na ručku s onima koji nam ni malo nisu simpatični. Danas su to farizeji, a i griješnici.
Možda bi se mi nekako i pomirili sa činjenicom što Isus ruča s farizejima, jer njih se opisuje kao negativne likove međutim oni su bili uvjereni da je njihova vjera ispravna.
Ali jesti s griješnicima?
Ja sam uvjeren da mi nikada ne ćemo spoznati svu ljepotu i kompleksnost opraštanja i milosti Božje sve dok ne spoznamo da je Isus bio uistinu na strani – grešnika.
“Isus na strani grešnika.”!!!!!!?????
Nije lako ovo izgovoriti.
Ostane čovjek bez daha. Je li ovo blasfemično?
U današnjem čitanju Isus staje na stranu grešnice, a suprotiva pravednima. Ovo je čista misterija. Misterija kršćanske poruke u svoj svojoj paradoksalnosti i u svoj svojoj dubini.
Odistinskoj grešnici – odistinski je oprošteno.
Imaš osjećaj da ti se tlo trese pod nogama kada postaneš svjestan onoga što se je dogodilo. Ovakve stvari tjeraju čovjeka u krajnost. U krajnost bilo bijesa bilo velike radosti. Ili padaš na zemlju jecajući od zahvalnosti ili dižeš ruke prema nebu i vapiš da je to nepravedno.
Ali za oprost ne postoji uvjet.
To je temelj naše vjere.
Pa ipak mi i dalje vjerujemo u uvjetovanost.
Za nas je Božja milost uvijek nekako nerazumljiva da ne kažem čudna, osim naravno ukoliko je mi osobno ne primamo. E, onda je u redu. Onda ništa nemamo za zamjeriti. Tada smo spremni i mi kleknuti, rasplesti kose, plakati i nekome ljubiti noge.
U današnjem čitanju s kojim se od likova možete poistovjetiti?
Tko ste vi u ovoj priči?
Vi sigurno jeste jedan od dva središnja karaktera, ako tu ne ubrajamo Isusa.
Jeste li više nalik Šimunu Farizeju koji u biti uvećava tuđe grijehe, možda baš kao i vi?
Možda i vi uvećavate mane i propuste svojih bližnjih?
Članova obitelji, prijatelja, poznanika, kolega na poslu?
Nekoga tko se s vama nikada u ničemu ne slaže?
Je li možda vaša kršćanska zajednica za vas jedna velika gomila licemjera? Ima li arogancije u vašem srcu koja uvećava tuđe mane i grijehe, a minimalizira vaše grijehe i vaše mane?
Jeste li se možda prepoznali sebe u ovome opisu?
Ja sebe jesam. Prepoznao sam se.
Ne u svemu ali u dosta toga.
Takvi smo mi.
Duboko u svome srcu lako sudimo drugima i njihovim postupcima.
Ili ste možda nalik ovoj ženi koja je svjesna svoje griješnosti i koja dolazi Isusu i kaže: „Ja nosim puno problema u sebi. Puno grijeha. Hoćeš li mi oprostiti? Hoćeš li mi pomoći da se promijenim?“
I Isus joj je oprostio i iscijelio je njezino srce.
I ona mu sada želi zahvaliti.
Pred svima.
Tko ste vi u ovoj priči?
Šimun Farizej ili žena koja Isusu ljubi noge zbog svega što je za nju učinio?
Ključna je u čitavoj priči jedna stvar.
Ako pozorno čitamo/slušamo tekst primijetiti ćemo da Isus razgovara sa Šimunom ali da gleda u ženu. Isus se okreće Šimunu, priča mu prispodobu o dvojici dužnika, te zatim oprašta griješnici.
Ovdje dominira – suosjećanje.
Kako kod ove griješnice tako isto i u prispodobi o oprostu duga.
Kada mi to shvatimo, kada shvatimo bit, onda ćemo i mi sami postati suosjećajni. Suosjećajni prema svim nesavršenim ljudima prema kojima gajimo bilo kakvu vrstu predrasude.
Isus nas uči da postoji duboka veza kada shvatimo razinu vlastite grešnosti, veličinu svoje nesavršenosti i razinu suosjećajnosti s bližnjima.
„Blažen onaj kome je grijeh oprošten, kome je zločin pokriven.“ (Psalam 31,1)
Koliko je samo istine u ovome, zar ne?!
Je li i vama oprošteno?
Jesu li vam isprani grijesi vaši?
Jesu li prazni vaši duhovni ormari, koji su do jučer bili zatrpani vašim grijesima, a kojih ste se tako željeli riješiti?
Ako se niste riješili svojih grijeha želite li znati da je Bog koji vas tako silno ljubi, da je vaš Bog, osigurao način kako u cijelosti vam oprostiti?
Danas je izbor pred vama.
Izbor koji može zauvijek izmijeniti vaš identitet i vaš život.
Vi danas možete izabrati (ili ne izabrati) Božji oprost.
Jer jedino po Božjoj milosti i po njegovom milosrđu vama može biti oprošteno.
Ali znam, vi možete pomisliti: „Pa ova stvar s oprostom ne zvuči loše. Dobra je to stvar. Bog će jednostavno prebrisati sve moje grijehe i Bog će mi reći – „Oh, it’s OK! Don’t worry, be happy! Ne vodi više računa o svojim grijesima!“
Ali je li to baš tako?
Ne!
To nije tako!
To uopće nije tako!
Baš zbog svog pravednog karaktera Bog nikada ne će tek nas „tek tako“ lako osloboditi naših grijeha.
Grijeh nije nešto „tek tako“.
Grijeh je nešto užasno.
Bog ne otpušta grijehe.
Bog osobno plaća cijenu grijeha.
Za sve naše grijehe, za sva naša zla i za sve naše opačine, za svo ono dobro koje smo trebali, a nismo učinili, za svu onu našu ravnodušnost prema Bogu i prema bližnjemu – Bog je odredio cijenu.
I tu je cijenu platio, umjesto nas, Isus Krist.
„U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas i poslao Sina Svoga kao žrtvu pomirnicu za naše grijehe.“ (1. Ivan 4,10)
Mi nikada ne ćemo razumjeti bit kršćanstva sve dok ne shvatimo da je Isus otkupio naše grijehe.
Ali naše su crkve prepune ljudi koji to ne shvaćaju. Idu u crkvu svake nedjelje, a u biti kao da i ne idu. Mole se i primaju svete sakramente, a to im ništa ne će koristiti.
Isus je rekao da će mnogi ljudi doći k njemu i reći: „Vidi Bože, vidi sve ove stvari koje sam ja učinio za tebe …“
Ali on će odgovoriti: „Nikada vas nisam poznavao. Odlazite od mene, zlotvori.“ (Matej 7, 21-23)
Jer što smo mi?
Mi smo samo neke religiozne osobe koje obavljaju ono što misle da će ih spasiti. A spasiti se možemo jedino ako se odreknemo grijeha i ako prigrlimo Isusa Krista vjerujući da će nas samo on spasiti po velikom milosrđe svome.
Mnogi danas misle: „Ja ću se spasiti po svojim zaslugama. Ja ću dokazati Bogu koliko sam ja dobar. Bog mora nagraditi moje uspjehe i dostignuća.“
I onda vidimo ljude koji pokušavaju za Boga učiniti ono što je Bog već za nas učinio u Kristu.
Bit Evanđelja je u činjenici – da nas Bog voli.
Najveći za to dokaz jest: „Ali Bog pokaza svoju ljubav prema nama time što je Krist, dok smo još bili grešnici, umro za nas.“ (Rimljanima 5,8)
Božja je ljubav za nas pripremila put. Tolika je to ljubav da je Bog za nas učinio ono što mi nismo mogli učiniti sami za sebe. Poslao je svoga jedinorođenog Sina Isusa Krista na ovaj svijet da umre zbog naših grijeha i radi našeg spasenja.
Žena iz današnjeg čitanja nije izustila ni riječi.
Ona je šutjela i djelima iskazivala zahvalnost Isusu.
Ona je znala da nije zaslužila oprost i da je samo Kristova milost u stanju oprostiti joj njezine grijehe.
Kako njoj tako i nama.
Ivica Ursić bpz.ba
