Počela sam vježbat.
Doduše, nikad ti ja nisam bila sportski tip žene, ali sam se u zadnje vrime toliko udebljala da sam morala nešto učinit. Po duši govoreć, niti vele jidem, a bome i ne ležim, ma opet se salo zalipilo na me baš ko kredit na plaću pa se cila mućam ko kakav puding. Ko će ti ga znat zašto, mora da to tako samo s godinama dođe.
Zato sam se čvrsto odredila stesat i zategnut, a onda opet obuć onu cursku suknju što je na tavanu čuvam, a baš se sad vratila u modu!
Odma sam zvala susjedu Maru pa sam joj lipo predložila da svako popodne skupa malo proodamo u polje ili prema brdu, kako nam šune.
– Ta nisam pomanitala, bezveze skakat da mi se narod smije, sunula se ona na me, ali je brzo i popustila.
-Jedino ako oćeš u škripovac!
Iako me lipo razočarala, nisam se dala smest. Čim sam ostala sama u kući, gurnula sam stol u stranu, upalila kompjutor da vidim kako triba i odma počela s vježbom. Ma nisam se pošteno ni zagrijala kad ugledam fleku na tepihu. Ne znam samo kako je onoliku nisam prije vidila! Odma se skočim po četku pa umjesto vježbanja, pritisnem trljat.
I eto, slično ti je bilo svaki dan. Čim odredim vježbat negdi ugledam paučinu, prašinu ili kakvu fleku pa odma odustanem od vježbanja i zgrabim krpu ili usisivač. Zato ti evo sve do sad ni grama nisam smršala ali mi je kuća ko kutija čista.
Neću reć da je to loše ma opet bi mi bilo draže da se i na meni vide rezultati! Zato računam da možda tribam minjat taktiku pa liniju sredit u nekoj teretani. Sad ti baš i nemam vrimena o tome razmišljat, ali sigurno oću. Od sutra!
Ivana Ćurić/Tomislavcity
