Čuješ li, čuješ korake
moja noga to
Kamenu cestu gazi
Sa nje su davno nestali
svi oni dobri putokazi
Bez straha, kajanja
Bez žurbe, hodam tako..
I znam da nisam
Uvijek svoju žeđ
Na bistrom izvoru utažio
Da odjeća moja je
Blatom uprljana
Da cipele su moje
već razderane
Da tijelo nosi
Mnoge bolne rane
Al za ime svijeta
U meni još drhti
Srce malog djeteta
I pustite me da nosim
sam svoje breme
I cestom svojom hodam
A stat ću kada dođe
moje vrijeme
Do tada moram
biti jak
Tada ti, ti stavit ćeš
Na moj put svoj znak
Znak da me
usmjeri
Da mogu
doči Tebi
enđi
