Otići ću tamo negdje,do morskog žala,
i kupiti najljepšu haljinu,
haljinu tkanu od morske pjene…
Jer takva nježna,plavkasto bijela,
takva bi baš najljepše odjenula mene…
A onda ću otići do mjeseca
i kupiti sandale od mjesečine sjajne,
one,za šetanje kroz snove…
U kosu staviti ukrase od zvijezda,
Onih sjajnih što tamnim
nebom vječno plove…
A onda ću staviti ruž na usne,
Ruž od makova crvenih…
Na kapke očiju mojih čeznutljivih,
Stavit ću sjenilo oblaka bijelih…
I doći ću ti tako lijepa,tako drugačija,
Tako djetinjasta i tako odrasla
stat ću pred tebe…
U jednom pogledu vječno da se zaljubiš,
da u raskoši ljubavi moje pronađeš sebe…
J.DM.
