Vidjeh puno ljudi bez odjeće,
I vidjeh puno odjeće
bez ljudi u njoj…
Sablazniše me oni
koji su na prodaju
pa misle da sve se kupiti može,
da je sve i svatko
baš njihov kroj i broj…
Pokidaše mi srce suze dječije,
dok licemjeri s njima
pred objektivom stoje,
laži promoviraju…
Ni Boga,ni pravde se ne boje,
na suzama dječjim,
poene za pakao sakupljaju…
Dirnuše me umorne oči
starice na klupi…bez krova…
pružena ruka što ljudskost ište…
I vidim pitanje u očima umornim;
Bože,zar je ovo na ovom svijetu
život…pakao…čistlište…?
Jelena DM.
