…baš NIKADA
NIKAD me niisi pustio niz vodu
da pjesmom oblutke bojim
ni na sunce da se popnem
valjda zato
što se bojiš
Ili što voliš
mene prizemljenu
Nikad me nisi pustio među ptice
da letom oblake isprepadam
da ti se nadam tamo gdje nitko nije
da s tobom zime grijem
Nikad me nisi pustio da se
smijem na glas
i rastjeram kiše
da tvoje ime velikim slovom pišem
…nikad
A ja tebe U PJESMU pustih
…ta Hercegovina
Drveće u mojoj Hercegovini
dubokih je korijenja!
Proljeće se na njima
u procvijetalim krinolinama
šeta.
Ta Hercegovina
moja
prozračna je i pitka
ko rosom
mirisima
umije ti dan.
Stane ona i
u san
osmijeh
zagrljaj
suzu
kas divljih konja
izvezenu bluzu
u plač djeteta
let ptice
povike ratara
velika
a opet mala
taman da u
SRCE stane
ta Hercegovina moja
pitka ko proljeće!
|
|
|