KAO
Stojim u epicentru
tebe
kao da si prostor
Znam
ti
Si
ogrezlo bijekstvo
nenapisana riječ
peron bez oznaka
stojim
šutim
kao da ne čuješ
tu si
ali tebe nema
svaki put
kad te dotaknem
riješim križaljku
zatvarajući te
u krletku od mora
kao da si val
kažu ljeto će
u zimskom
ateljeu
slikam te
lanenim bojama
vidim te kao da postojiš
dok te mijenjam
kroz vokativ
na
pristaništu upitnika
Breskva cvijeta!
..ostani Vojnik
Sve je zapamćeno u zaboravu
Sjećanje je emotivno
Opterećuje
Cvili
Klapa
Škaklja
Zaborav je
Poput vojnika
dok podnosi prijavak
dostojanstven
s barjakom
što prkosi vjetru
Znaš
Sve je viđeno iza očiju
Sve dotaknuto u opranoj
odjeći
Ničem ne možemo pobjeći
Sve je dočekano
u odlazećem koraku
Tajne u mraku viđene
A zaborav
ON je
poput vojnika
što
svečano kroči
s lentama
budeći sunce koračnicom
…i ti svoje lente ponesi
i godišnja doba
studeni
daljine
žvakaće
zajedničku fotografiju
i nemoj zaboraviti
ponijeti SEBE!
…ostani Vojnik
što
koračnicom
ustaje jutra
Sutra,
je
zaboravom
dotaknuto!
…ostani Vojnik!
